Svatko ima svoj razlog. Za Lauru je to borba za planet, Viti su to prava životinja, a za Kišu promjena u političkom i društvenom sustavu. Ne razmišljaju svi uvijek globalno ili nacionalno. Marija pomaže potrebitima u svojoj zajednici, a Rok se bori za prava svojih školskih kolega. Ne izražavaju svi bunt na isti način. Klaudije umjesto prosvjeda organizira brojne manje akcije zaštite okoliša kako bi pokazao da promjena počinje od nas samih. Nisu svi inspirirani nekim istaknutim pojedincima ili idealima. Tea jednostavno voli pomagati djeci i osjetljiva je na vršnjačko nasilje. Nisu svi godinama aktivni borci za promjene. Ilian se angažirao tek prije deset dana i još traži svoj razlog za borbu. Ipak, postoji nešto što ih povezuje - svi oni su tinejdžeri i žele biti glas promjene u svom društvu.
Ovo su imena hrvatskih tinejdžera aktivista koji svojim radom žele osvijestiti javnost i potaknuti je na rješavanje različitih društvenih problema. Nažalost, oni nisu tako česta pojava u društvu. Istraživanja konstantno pokazuju da su mladi u Hrvatskoj vrlo malo zainteresirani za političke i društvene događaje te da su iznimno društveno neaktivni. Vlasta Ilišin, znanstvena savjetnica na Institutu za društvena istraživanja, koja vrijednosti i stajališta mladih istražuje od kraja 80-ih godina kaže da mlade osobito destimulira njihova raširena percepcija da se interesi, problemi i mišljenja njihove generacije ne uvažavaju dovoljno u javnoj sferi, posebno od onih koji donose političke odluke.
Početak mladenačkog pokreta
No, to bi se u budućnosti moglo promijeniti jer je jedna švedska 16-godišnjakinja pokrenula globalni pokret koji je zahvatio učenike diljem svijeta. Ona je Greta Thunberg, učenica-aktivistica koja želi osvijestiti svjetske lidere o opasnostima globalnog zatopljenja i klimatskih promjena. Sa 15 godina održala je govor na UN-ovoj konferenciji o klimatskim promjenama, a prije dva tjedna nominirana je za Nobelovu nagradu za mir. Njezin je rad inspirirao mlade iz brojnih država da se aktiviraju i da daju doprinos u borbi za budućnost. Tako je nastao i globalni školski štrajk za klimu “Petak za budućnost” koji se prije dva tjedna prvi put održao i u Hrvatskoj. Prvotne procjene organizatora bile su da će okupiti samo 50-ak ljudi, no na kraju je samo u Zagrebu došlo više od tisuću učenika uz još gotovo toliko i u ostalim hrvatskim gradovima. Vrijeme će pokazati je li to bila jednokratna pojava ili početak novog mladenačkog pokreta, ali jedno je sigurno - ne žele svi mladi šutjeti. Kako bismo bolje shvatili njihove ambicije, razgovarali smo s osam tinejdžera aktivista koji su nam rekli što ih je nagnalo da istupe iz nezainteresirane gomile vršnjaka i jasno iznesu svoje ideale.
Priču počinjemo s najpoznatijom među njima. Laura Skala (17) je maturantica u zagrebačkoj Privatnoj klasičnoj gimnaziji i inicijalna organizatorica zagrebačkog učeničkog štrajka za klimu. Neki mediji su je prozvali “hrvatskom Gretom”, no mnogima će možda biti iznenađenje kad doznaju da joj je to bio prvi aktivistički istup. Prije toga je tu i tamo volontirala kod majke u vrtiću, no nije imala nikakve ambicije priključiti se nekoj udruzi ili organizaciji. No, onda je na satu geografije prvi put doznala nešto konkretnije o klimatskim promjenama i posljedicama koje mogu imati na budućnost njezine generacije. Nastavila je čitati istraživačke radove, preko interneta se povezala s drugim ljudima koji su znali više o toj temi i postala je svjesna da je to nešto čime se želi baviti dalje u životu. I onda se pojavila Greta i globalni marš učenika za klimu, a s njima i želja za aktivacijom. Svoju ideju prvo je rekla roditeljima i oni su je poslali da ide spavati. Na veliku podršku nije naišla ni kod prijatelja. Rijetki su vjerovali da će uspjeti, drugi su govorili da bi trebalo to napraviti, no da nije još vrijeme, da se trebaju bolje pripremiti. Unatoč tome, Laura je otišla u policiju i s prijateljicom prijavila prosvjed. Svi znamo što se dogodilo nakon toga.
Laura Skala
- Mislim da su moji vršnjaci pasivni zbog odraslih. Nabijaju nam to da smo premladi, da se moramo prvo obrazovati prije nego što krenemo nešto mijenjati. Ujedno, moju generaciju ne zanimaju baš teme poput klimatskih promjena i ne shvaćaju koliko to može utjecati na budućnosti. Svi oni misle da je to jako daleko, ali vjerujem da bi ih puno više zanimalo kad bi im netko približio samu problematiku - smatra Laura.
S njom se slaže i savjetnica Ilišin. Ona ističe da mladi slabo razumiju političke događaje i procese te da su zbog životne dobi i primjerenih okolnosti i problema uvelike udaljeni od tema i problema koje sa sobom nosi zrela dob.
Motivacija i društvene mreže
- Tinejdžeri su ponajviše zaokupljeni specifičnim problemima odrastanja (sazrijevanja) i obrazovanja pa je teško pronaći način kako ih animirati i motivirati da usmjere pogled u budućnost koja i nije tako daleka kao što se njima čini iz perspektive onih koji se tek pripremaju za ulazak u svijet odraslih - dodaje Vlasta Ilišin.
No, motivacija u kombinaciji s društvenim mrežama je zarazna stvar. Kako je Greta inspirirala Lauru, tako je i ona inspirirala svoje vršnjake iz drugih gradova da se pokrenu. Među inspiriranima je i Rok Čepin (18), maturant Druge gimnazije Varaždin i jedan od organizatora učeničkog prosvjeda za klimu u Varaždinu. On i sam priznaje da se još educira o svim mogućim posljedicama klimatskih promjena te da je organizirao prosvjed ponajprije kao znak podrške kolegicama iz Zagreba, no njemu ovo nije prva akcija. Rok je predsjednik Vijeća učenika Varaždinske županije i već je nekoliko puta ustao za pravdu školskih kolega. Zadnji put je to bilo krajem prošle godine kad je Varaždinska županija izdala naputak kojim regulira korištenje mobitela u školama. Naputkom je definirano da mobiteli tijekom nastave mogu biti uključeni samo uz odobrenje razrednog učitelja, profesora, ravnatelja ili u nekim hitnim slučajevima. Vijeće učenika na čelu s Rokom poslalo je žalbu županu i prijetili su da će izaći na ulice ako im se uskrate prava na korištenje mobitela. Župan je popustio i uspjeli su promijeniti njegovu odluku. Iako mu je drago što su u ovom slučaju učenici ustali na noge, Rok ističe da bi se tako trebali aktivirati i u vezi s drugim društvenim pitanjima.
Rok Čepin
Sociologinja Ilišin, pak, navodi kako dosadašnja iskustva pokazuju da se nešto veći angažman mladih može očekivati tek u onim slučajevima kad ih se neki problemi neposredno tiču, kao što su, na primjer, državna matura, ispitni rokovi, studentska menza i slično. To pokazuje i ovaj primjer jer se među varaždinskim učenicima puno veća buna podigla zbog mobitela nego zbog klimatskih promjena. Zato Rok smatra da treba angažman dignuti na višu razinu.
- Svaka nova generacija kaže da će promjena krenuti s nama, ali to u pravilu ostane na riječima. Mislim da je u mojoj generaciji zainteresiranost za društvena pitanja poprilično niska, mojim vršnjacima je važno da škola završi pa da mogu otići doma i raditi nešto svoje. Postoji skupina nas koji smo glasni i buntovni, ali to treba dignuti na puno višu razinu želimo li nešto stvarno promijeniti - ističe Rok. Kao rješenje ne vidi žaljenje na društvenim mrežama, nego izlazak na ulice, no nisu svi tinejdžeri aktivisti mišljenja da promjena mora nastupiti isključivo prosvjedima i demonstracijama.
Klaudije Mažar (17), učenik Gimnazije Ivana Zakmardija Dijankovečkoga i predsjednik Vijeća učenika te škole, isto tako aktivirao se u organizaciji marša za klimu, ali umjesto prosvjeda, odlučio se za brojne manje akcije kojima bi potaknuo javnost da razmišlja o zaštiti okoliša. Plan je organizirati akcije sadnje drveća i cvijeća, čišćenja parkova i drugih zelenih površina od otpada, sve s ciljem da bi građani, ali i njegovi vršnjaci, osvijestili da su moguće promjene.
Klaudije Mažar
- Većina moje generacije govori o problemima i žali se na njih, no rijetko tko je voljan primiti se konkretnog posla. Baš zato želimo svojim primjerom pokazati drugima da je moguće i da promjena prvo počinje od nas samih - kaže Klaudije.
Umjetnost i politika
Nisu svi naši mladi sugovornici pronašli inspiraciju u univerzalnim svjetskim temama kao što je zaštita okoliša, nego ima i onih koji su odlučili prvo djelovati lokalno i pomagati ljudima u njihovoj neposrednoj blizini. Marija Jelovečki (17) učenica je Treće ekonomske škole u Zagrebu i ona se zalaže za široki spektar tema, od prevencije vršnjačkog nasilja do humanitarnih akcija. Kao predsjednica Vijeća učenika organizira projekte gdje učenici i profesori mijenjaju uloge kako bi sami uvidjeli kako je to hodati u “tuđim cipelama”. Nedavno je s ostalim školskim kolegama osmislila humanitarnu akciju “Razveselimo djecu”, u kojoj učenici svaki dan mogu donijeti različite potrepštine, od hrane, odjeće i igračaka koje se onda prosljeđuju djeci bez roditelja ili onima koji žive u teškim socijalnim uvjetima, a prije vlastitih projekata pomagala je majci koja je za vrijeme poplava u Gunji organizirala akcije pomoći za stanovnike koji su ostali bez doma. Osim aktivističkih težnji, još pjeva u dva zbora, djeluju unutar lokalnog KUD-a i DVD-a, a želja joj je da jednoga dana upiše akademiju umjetnosti. Naime, smatra da će na taj način najbolje moći spojiti svoje dvije ljubavi, umjetnost i želju za pomaganjem.
Marija Jelovečki
- Voljela bih se i dalje baviti umjetnošću pa onda glazbenom ili glumačkom karijerom steći neki utjecajniji status u društvu s kojega mogu izravno utjecati na promjene kao influencerica. Ne bih odbacila mogućnost političkog angažmana, no više bih voljela djelovati kao umjetnica - kaže Marija i ističe da bi uz akademiju obvezno upisala i Ekonomski fakultet.
Pitanje političkog angažmana u pravilu je naišlo na negativnu podlogu među mladim aktivistima. Većina je rekla da se nikako ne želi politički aktivirati i da bi radije djelovali kao stručnjaci ili preko civilnog društva, no Tea Podbojec (17) vidi politiku kao instrument za ostvarivanje društvenih promjena. No, samo ako se ona primijeni na dobar način.
Tea Podbojec
- Naučeni smo gledati i komentirati politiku na negativan način jer nam je se ona tako predstavlja, no ona u srži nije takva. Kada bih se i ja aktivirala u tom pozitivnom smjeru, vjerujem da bih mogla napraviti puno toga - kaže Tea. Ona je učenica trećeg razreda Prve gimnazije Varaždin i od petog razreda društveno je aktivna. Kako kaže za sebe, od 11. godine stalno je u borbi za neka prava. Sudjelovala je u ekološkom projektu ‘Bolje, više, čišće’, gdje su varaždinski učenici kupili otpad od svoje škole do korza, a jedna je od zaslužnih za uvođenje školskih ormarića u svojoj školi. Ipak, primarni fokus joj je borba za prava djece i prevencija vršnjačkog nasilja.
- Volim pomagati, to je jednostavno dio mene i usto sam osjetljiva na djecu, pogotovo kad se susretnem s nekim oblikom vršnjačkog nasilja. Smatram da je to korijen problema koji kasnije onda pogađa i ljude u odrasloj dobi i zato ga je potrebno odmah ukloniti prije nego što se razvije. Slično razmišljanje imam od 11. godine i nekako sam još onda shvatila da je to smjer u kojemu želim djelovati - kaže Tea. Plan joj je upisati logopediju ili psihologiju, ali uz faks namjerava i dalje biti aktivna u društvu. Kaže da je to obaveza svih nas te da svi trebamo imati osjećaj da težimo prema boljemu. A poslije faksa ne isključuje mogućnost odlaska u političke vode, no ne s nekom od postojećih opcija.
- Roditelji su me upozorili da pazim da moj rad ne završi u političkom smjeru. No ja sam takva, uvijek ću ići glavom kroz zid jer je to jedini način na koji se znam boriti. Jednostavno se osjećam korisnije kad izađem van i kažem: ‘Hej, to je moje pravo i moja budućnost’ - kaže Tea.
Još jedna tinejdžerica aktivno prati politiku, no ne toliko domaću, koliko svjetsku. Ona je Kiša Bizović Grgas (18), učenica zagrebačke Prve gimnazije, članica Mreže antifašistkinja Zagreb (MAZ) i mlada dama koja u slobodno vrijeme čita Karla Marxa i Neila Faulknera. Kiša smatra da se na domaćoj političkoj sceni ništa ne događa i da su glavna žarišta negdje drugdje u svijetu, u Francuskoj ili SAD-u. I tamo ona želi, no prvo mora završiti školu. Nakon toga je plan jasan. Otići iz Hrvatske, upisati fakultet u Amsterdamu i vratiti se u rodnu zemlju samo na ljetovanje. No, sve dok je ovdje, ne namjerava zabušavati. Kao članica MAZ-a bila je na prosvjedu “Protiv političke represije” ispred spomenika dr. Franji Tuđmanu, zatim na Noćnom maršu za Dan žena te na učeničkom prosvjedu za klimu. Ne srami se svojih ljevičarskih ideala jer kaže da su oni baš sada potrebni u svijetu u kojemu jača radikalizam i ksenofobija. I, kaže, mladi su toga svjesni.
Kiša Bizović Grgas
- Među mojom generacijom budi se politička svijest i mislim da nije čudno da sam i ja počela razmišljati o tome. U svijetu se nešto zakuhava, jača sve više ekstremna desnica, pojavljuju se novi problemi, kao što je globalno zatopljenje i migrantska kriza. Mislim da je mnogo ljudi to shvatilo i da su mladi postali svjesni ako ništa ne poduzmu, da neće nitko drugi - smatra Kiša. Zbog svojih stajališta je često usamljena među vršnjacima koji se ne zamaraju tako kompleksnim temama, nego se koncentriraju na svakodnevni život. Taj osjećaj poznaje i Vita Gjuretek (18), učenica zagrebačke Klasične gimnazije i suradnica Prijatelja životinja. Ona je veganka i velika zagovarateljica prava životinja zbog čega nije uvijek dobro prihvaćena među ostalim vršnjacima koji ne dijele njezin pogled na život. Ipak, to joj ne smeta jer zna da svojim radom pomaže onima koji ne mogu govoriti. Svjesna je da je pred njom težak posao, no ne namjerava odustati.
Vita Gjuretek
- Nekoliko dana prije Božića bili smo ispred PIK-ove klaonice, gdje smo održali bdjenje za govedo koje će ubiti zbog mesa. Zaustavljali smo kamione da se oprostimo s tim životinjama, a onda bismo čuli njihove krikove kako dopiru iz klaonice. Teško je to bilo slušati, ali ono što ja doživljavam ne može se usporediti s onim kroz što oni prolaze. I zato se moram boriti - kaže Vita. Ne bori se ona samo za životinje. Aktivno ide i na prosvjede za prava žena i drugih marginaliziranih skupina te se na temelju toga i osvrnula na pasivnost vršnjaka.
Naučiti voziti bicikl
- Oni misle da će se problemi sami riješiti i ne shvaćaju razmjere posljedica koje dolaze ako ignoriramo probleme. I zato smo mi tu, mi aktivisti, da im pokažemo ono što ne znaju - kaže Vita.
Tekst ćemo završiti s tinejdžerom aktivistom koji to tek treba postati. Njegovo ime je Ilian Gugić, ima 19 godina, iz Zagreba je, studira sociologiju te etnologiju i kulturnu antropologiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu i prije desetak dana priključio se Zelenoj akciji. Prije toga nije bio društveno aktivan, nije bio član udruga ili organizacija. Nije ga previše zanimala politika. Nije prije išao ni na prosvjede. Uglavnom, do prije dva tjedna je predstavljao većinu mladih u Hrvatskoj. I onda se aktivirao.
Ilian Gugić
- Htio bih direktno pridonijeti društvu i kao član Zelene akcije vjerujem da mogu to učiniti, pogotovo jer dijelimo iste ideale. Svjestan sam da u ovom trenutku nemam dovoljno znanja i iskustva da bih to učinio i zato moram prvo učiti od njih. Prvo moram gledati kako se vozi bicikl da bih ga kasnije mogao voziti sam. I vjerujem da ću onda jednoga dana moći napraviti neku promjenu u društvu - kaže Ilian.