"Neopisiv je ovo gubitak na kojeg se čovjek nikada ne navikne, no jedno je sigurno: Vi kao obitelj, a mi kao suradnici možemo biti ponosni što smo živjeli i radili s tako velikim čovjekom! Antun Masle je ostavio neizbrisiv trag kao uzor i inspiracija, kao oslonac i neprikosnoveni profesionalac. I danas se sjećam obiteljske rasprave, za stolom u travnju 1999., kad je zarobljen na granici s Crnom Gorom. U svom je vremenu bio poseban u načinu, hrabar u egzekuciji, činio je razliku. Lakoća s kojom je radio i isporučivao, vjerojatno je naoko bila jednostavna, ali sve oko sebe je naučio da kad on nešto radi uslijedit će vrhunski proizvod, kako novinarski tako i upravljački. Antun Masle je za života postao jedno od najvećih novinarskih imena", tim riječima se od našeg glavnog urednika Antuna Masle, preminulog u nedjelju, 7. kolovoza u 66-toj godini života, na komemoraciji u Lazaretima jutros oprostila Ana Hanžeković Krznarić, članica Uprave Hanza medije, te dodala kako je jedan od rijetkih novinara koji je i sam završavao na naslovnicama javljajući se iz Bagdada i Afganistana.
Najdublji trag je ostavio kao reporter u zlatno doba novinarstva i novina, uvijek prvi na mjestu događaja, prvi u ratnom vihoru diljem svijeta, piše Dubrovački vjesnik.
"Nema novinara u hrvatskoj povijesti koji je bio na više kriznih ratišta i žarišta. Nije postojalo ono s kojeg Masle nije izvještavao. Bio je svjedok vremena, vrhunski analitičar, reporter i komentator, ali prije svega je bio dobar čovjek. Antun Masle ulijevao je povjerenje, davao sigurnost svojim urednicima, a i svojim čitateljima. Dragi Masle, bila mi je čast surađivati s tobom, bilo je lako od tebe učiti i s tobom se dogovoriti. Bilo je s tobom lijepo i lako raditi, na tome ti još jednom zahvaljujem! Važnost za Antuna Masle za novinarstvo u zemlji i regiji poznata je svim kolegicama i kolegama, poznata je javnosti, posebno onoj koja je 1990-tih pažljivo pratila vijesti, a ovih je dana, otkako je otišao, s poštovanjem prenesena kroz riječi i zapise kolega. Čast je bila ponovno se prisjetiti impresivnog puta i karijere našeg kolege, a opet, naš Masle je bio topao čovjek, drag, šarmantan, staložen i miran. Uz to uvijek spreman za dobru šalu, znao je dati dobar savjet i uputiti u pravom smjeru. U svakom dijelu naše suradnje, Masle je bio iskusni profesionalac s dignitetom, pošten i posvećen. Bit ćeš uz nas kroz sjećanje, trajnu vrijednost novinarstva koju si zapisao, zabilježio i ostavio u snimci. Kroz generacije koje ćeš inspirirati i kroz naslijeđe poticati da budu bolji, kroz neke nove veličine koje će činiti razliku i, baš kao i ti, ostaviti neizbrisiv trag za života", rekla je Ana Hanžeković Krznarić, piše Dubrovački vjesnik.
Maslin dugogodišnji prijatelj, Jadran Kapor na današnjoj komemoraciji obraćanje je počeo riječima: "Dragi Nino, nisam išao za tim, ali sad razumijem zašto si mi u petak pričao o Lazaretima i Zelenoj naranči, mjestima koja si baš ti pretvorio u kultna okupljališta naše mladosti. Danas je u điru Revelin, a malo ljudi zna da si i tamo organizirao koncerte još sredinom 1970-tih godina, poput koncerta Buldožera koja je svojim eksperimentalnim rockom išla kontra struje, jer znaš da smo nas zamislili i planirali nekako drukčije. Ali, ti si nas odlučio okupiti u Lazaretima, gdje je sve nekako počelo i gdje si stekao većinu prijatelja, u čije se ime danas od tebe moram oprostiti. Teško mi se oprostiti u svoje, kamoli u njihovo ime. Da sam u subotu znao, ne bih gubio vrijeme na naše redakcijske teme, ne bih se šalio na račun svega ovoga što si prošao. Rekao bih ti koliko te volim, da znam što si sve za mene učinio i da sam cijeloga života nekako pokušavao izravnati taj račun. A, sad si otišao.
Tonko, Maro, Rajko, Lući, Tomo, Zdravko,.. Svi do jednoga koji su danas ovdje, voljeli bismo zagrliti i objasniti koliko si nam značio. A, htio bih te još nešto pitati, nije mi to ranije palo na pamet, koje me Marija jučer podsjetila, iako sam baš ja naslijedio tvoj radni stol i rubriku: Kako to da si karijeru u Dubrovačkom vjesniku počeo baš kao sportski novinar? Ti, kojem je najveće sportsko dostignuće skok kroz bolnički prozor kad si bježao iz crnogorskog zatvora? Dragi prijatelju, drage kolegice i kolege, Nino je bio novinar kakvim smo svi htjeli biti bar jednom u životu, ali nam je nedostajalo ono što je Nino imao, znao je s ljudima, znao je pogoditi temu bolje od ikoga druga, znao je kretanja u svijetu objasniti i predvidjeti bolje od ikoga drugoga i bio je spreman objasniti i svoje znanje podijeliti s mlađima. Ne samo to, znao se u ovom poslu pomaknuti da bi mu mlađi kolega dobio priliku. Pamtimo ga kao mirnog i staloženog i u najgorim trenutcima, a usred svake frke bi Masle podigao kažiprst i, onako, pola sebi bradu a pola ostalom puku izvalio nešto urnebesno, dok su mu se samo oči smijale. Te bi oči izgovorile više riječi nego što bi preko usta prevalio. Znali smo se smijati na njegov račun. Bio je majstor teorije zavjere, a to je samo zato, kako je kolega Tomo objasnio, što mi oko njega nismo bili dovoljno inteligenti da bismo imali svoju teoriju. Šalili smo se na račun njegovog običaja da se slika pored table s imenima gradova na svjetskim ratištima na kojima je bio. Novinske arhive svjedoče da ih je obišao sve, a mi smo govorili da se on slikao tuda negdje vozikajući se motorom i samo mijenja table koje odnekud nabavi. Masle je bio novinar koji nije šetao uz rub svjetskih ratišta, uvijek je bio tamo gdje gori, gdje se stvari događaju. Bio je novinar, bio je faca, naš kolega i prijatelj".
Uz obitelj i prijatelje, dugogodišnje suradnike, na komemoraciji su bili predstavnici i urednici izdanja Hanza medije, Dubravka Šuica, potpredsjednica Europske komisije, župan Nikola Dobroslavić, a okupljenima, u sjećanje na našeg urednika i kolegu Antuna Nina Maslu, obratio se dubrovački gradonačelnik Mato Franković.
"Vjerujem da svatko od vas ovdje ima neku osobnu priču s njim. Upoznao sam ga nekoliko godina prije nego što sam postao gradonačelnik, a prvi susret, s ogromnim strahopoštovanjem prema čovjeku koji je u novinarstvu postigao sve, Masle je bio svjetski prvak u novinarstvu, a tako jednostavan, skroman, normalan. Nije bio čovjek koji je skupljao lajkove, stajao je iza svojih riječi nije bio pomodar, bio je klasičar koji je promatrao svijet drugačijim očima, često vidjevši ono što mi ne vidimo, odnosno ono to smo vidjeti tek kroz par godina. I u svojoj je bolesti uvijek znao naći snagu za smijeh, radost i drugačije promišljanje i nove teorije zavjere. To je bio Nino, poseban na svaki način!
Čitajući prije dan, dva naše poruke, našao sam jednu staru dvije i pol godine, u kojoj mi Nino piše: Slučaj, neke će stvari trebati mijenjati, moramo se okrenuti zelenim tehnologijama i obnovljivim izvorima energije, jer, Mato, dolazi teško vrijeme u kojem će sve poskupjeti i neće biti lako. Tko je to mogao misliti tada. To je njegova veličina, vidio je ono što mnogi nisu vidjeli, a opet toliko jednostavno je crpio svoju energiju i promišljanja najviše u Lućija gdje je bi čuo kako grad diše. Godinama mi je bio tihi saveznik, savjetnik, a jednom mi je rekao: Kad me Ana pusti, bit ću ti savjetnik!", rekao je dubrovački gradonačelnik Mato Franković.
