ZAGREB - Šteta što želi u politiku, bez problema bi dobio i treći mandat, ali bi ovoga puta u fiskalnoj politici imao sugovornike i suradnike. Naravno, riječ je o guverneru HNB-a Željku Rohatinskom , a izjava potječe od visokopozicioniranog SDP-ovca.
Priča o odlasku guvernera Rohatinskog, ovoga puta definitivnom odlasku, počela je gotovo godinu i pol prije kraja njegova drugog mandata.
Politika kontinuiteta
Uporno se spominjao kao politički kandidat HSLS-a na dolazećim izborima i premda je on to javno uporno demantirao etiketa je ostala. Njegov odlazak već godinama priželjkuju svi oni koji misle da je upravo politika prejake kune i niske inflacije kriva što nam padaju BDP i industrijska proizvodnja, a izvoz raste polako i spontano, samo zahvaljujući oporavku Europe. Njegov ostanak priželjkuju svi koji misle da je obavio dobar posao u nemogućim uvjetima. Pa, ode li Rohatinski ipak iz HNB-a, tko bi uselio na Trg burze, u kabinet do sada najpopularnijeg hrvatskog guvernera? Onih koji to žele je mnogo, jer biti guverner silno je ugledna i moćna funkcija, svakako uglednija i moćnija od ministarske.
Bankarima, ekonomistima i političarima s kojima smo razgovarali najlogičniji je izbor sadašnji zamjenik guvernera Boris Vujčić. Njihovi su argumenti: bila bi to politika kontinuiteta, čovjeka znaju u svijetu, ima odlične kontakte i veliko znanje, ima iskustva i sigurno bi odmah prošao screening Europske centralne banke.
Lovrinović za zaokret
Naime, svakog guvernera HNB-a mora na neki način ‘potvrditi’, bolje reći prihvatiti, i ECB. Uostalom, čim uđemo u EU, hrvatski će guverner biti član Općeg vijeća ECB-a. Osim toga, od tog trenutka najvažnija guvernerova vještina postat će njegova komunikacija s ECB-om jer će trebati pripremiti zemlju za uvođenje eura.
I drugi bi kandidati - Holjevac, Šonje, Mihaljek, Škreb... nastavili tu politiku stabilne kune, a razlikovali bi se možda u izvedbi. Ivan Lovrinović, profesor zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, pripada pak drugoj skupini ekonomista - koji misle da se slabljenjem domaće valute može ojačati ekonomija, no zbog afere s izvlačenjem novca iz državnih tvrtki nema velike šanse za prolaz niti na domaćem niti na europskom terenu.
Sljedeći hrvatski guverner trebao je biti osoba koja će nam definitivno uvesti euro. No, sve je izvjesnije da mu to neće uspjeti u prvom mandatu - od 2012. do 2018., ili će, budemo li imali sreće i bili jako brzi u ekonomskom oporavku te jako strogi u trošenju državnog novca, to provesti na samom kraju mandata.
Uloga guvernera
Naime, maastrichtški kriterij da za uvođenje eura zemlja ne smije imati javni dug veći od 60 posto BDP-a Hrvatska je dugo ispunjavala, ali smo na kraju pokleknuli. BDP je pao, a javni je dug povećan za 11,3 milijarde kuna dugova brodogradilišta. Ta činjenica donosi guverneru nove probleme jer će još godinama morati ‘plivati’ između potrebe za čvrstom kunom zbog devizne zaduženosti države, građana i poduzeća, a s druge strane slušati kritike kako hitno treba nešto učiniti i pomoći izvoznicima.
I baš zato je važno da Željka Rohatinskog naslijedi netko tko jako dobro razumije te najveće probleme i tko će ih znati rješavati.