Prođe li uskoro prijedlog za promjenu Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju, prihodovni cenzus, koji jamči oslobađanje od plaćanja police dopunskog osiguranja, povećao bi se za 70 kuna, odnosno po članu obitelji iznosio bi 1586 kuna mjesečno, a za samce 2000 kuna.
Osim toga, taj cenzus bi se povećavao svake godine za 70 kuna kako bi se, kažu nadležni, izbjeglo da se, primjerice, zbog malog povećanja mirovina gubi pravo na subvenciju dopunskog što se dosad redovito događalo. Prijedlog je i da na ime demografske revitalizacije pravo na besplatno dopunsko imaju roditelji s troje i više djece ne starije od 18 godina. Isto pravo imale bi i žrtve seksualnog nasilja u Domovinskom ratu. Zasad nema procjene koliko bi ta odluka povećala broj neplaćenih polica dopunskog osiguranja.
Negodovanje
Godinama, naime, rastu plaće, rastu mirovine, a samo prihodovni cenzus za ostvarivanje prava na dopunsko zdravstveno osiguranje nije se promijenio već gotovo 15 godina. No, to bi se ipak moglo promijeniti izmjenama Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju koji bi za koji mjesec mogao u proceduru ako je suditi prema obrascu prethodne procjene tih izmjena koje se upravo nalaze na e-savjetovanju, a hoće li to biti dovoljno da utiša sve glasnije negodovanje, osobito umirovljenika, valjat će pričekati konkretni zakonski prijedlog.
Naime, na pitanje zašto se ide na takvu na promjenu zakona, Vlada u spomenutom obrascu kaže da “iznos prihodovnog cenzusa za ostvarivanje prava na plaćanje premije dopunskoga zdravstvenog osiguranja iz sredstava državnog proračuna nije mijenjan od 2008. godine zbog čega osobe s malim prihodima nisu obuhvaćene ovim pravom”. Valja podsjetiti da prihodovni cenzus, koji omogućava dopunsko iz proračuna, za člana obitelji iznosi 1516 kuna, a svi oni čiji je prihod veći i za kunu to pravo nemaju.
Za samca je cenzus 1936 kuna. Zbog tako niskog cenzusa nerijetko se događa da povećanje mirovine za tridesetak kuna ili godišnje povećanje prihoda za 300 ili 400 kuna rezultira time da pojedinac više nema pravo na oslobađanje od plaćanja police dopunskog osiguranja, što znači da mu se godišnji životni troškovi povećavaju za više od 500 kuna. Drugim riječima, umirovljenici nerijetko kažu: malo povećanje mirovine - skuplje zdravlje!
Prosvjed pred vladom
Predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika, Silvano Hrelja, nije zadovoljan ovim Vladinim prijedlogom. Godinama upozorava na problem cenzusa i traži da se promijeni mehanizam određivanja prihodovnog cenzusa tako da se on povećava na godišnjoj razini za 50 posto od prosječnog rasta plaća. Riječju, ako plaće u jednoj godini porastu, primjerice, 5 posto, onda bi taj cenzus trebao porasti za 2,5 posto. Vlada je zakon HSU, kojim bi se povećao prihodovni cenzus po tom modelu, krajem prošle godine odbila, ali Hrelja i dalje ustraje na tom prijedlogu pa je prikupljeno i 50.000 potpisa građana za tu promjenu, ali bez uspjeha.
Naime, on izlazi i s brojkama te drži da bi prihodovni cenzus trebao u ovom trenutku biti 1830 kuna, a za samce 2340 kuna. Također, Hrelja kaže kako će, ne bude li prihvaćen taj prijedlog, organizirati prosvjed ispred zgrade Vlade na Markovu trgu te da će se prikupiti još barem 150.000 potpisa za tu inicijativu.
Reakcija Vlade je, čini se, na sve češće prigovore, poglavito umirovljenika, pokretanje vlastitih izmjena postojećeg zakona, ali po drukčijem modelu, odnosno kroz svakogodišnje fiksno povećanje cenzusa za 70 kuna mjesečno. Hrelja ističe da je promjena cenzusa nužna jer su u 15 godina, primjerice, mirovine porasle s prosjeka od 1750 na 2500 kuna, a cenzus je i dalje isti, unatoč očitoj nepravdi i upozorenju da to dodatno doprinosi siromaštvu starijih građana. “Nije se učinilo ništa da se smanji siromaštvo onih najpotrebitijih i starijih”, drži Hrelja.
Nelogičnosti
Da je očito došlo do u najmanju ruku nelogičnosti u dopunskom zdravstvenom osiguranju HZZO-a, govore i podaci. Naime, od 2017. godine broj osiguranika kojima policu dopunskog plaća državni proračun pada za nekoliko desetaka tisuća, što se jedino može protumačiti “zamrznutim” prihodovnim cenzusom osiguranika, a ne “odlaskom u Irsku”. Prije godinu dana dopunsko osiguranje preko HZZO-a imalo je 2,350.148 osiguranika, a za njih 673.361 police je trebao plaćati državni proračun. Samo godinu prije država je plaćala 742.914 polica!
Dakako, valja podsjetiti da je godišnji prihod od dopunskog osiguranja 1,233 milijarde kuna, no isto tako vječni je problem što državni proračun HZZO-u nikad ne doznači sva sredstva, odnosno ne plati police koje bi trebao u punom iznosu. Ostane li ista praksa, moglo bi se dogoditi da se iz dopunskog ne mogu platiti sve obveze, a to znači participacije bolnicama, za što i služe te police, i da se u konačnici stvaraju gubici gdje ih objektivno i prema zakonskim obvezama ne bi trebalo biti. U tom slučaju vjerojatno će se htjeti posegnuti za podizanjem cijene polica za što u ovom trenutku nema nikakvog opravdanja. Spas može biti jedino činjenica da smo u izbornoj godini pa bi to bilo nepopularno.
U ovim zakonskim promjena uvodi se i dodatni broj osiguranika dopunskog osiguranja za koje će police plaćati država, a sve u ime demografskog oporavka. Riječ je o roditeljima koji imaju troje i više djece, ali ne starije od 18 godina. U Hrvatskoj je, prema posljednjem popisu stanovništva, bilo oko 80.000 obitelji s troje ili više maloljetne djece. Također će se predložiti da žrtve seksualnog zlostavljanja tijekom Domovinskog rata također budu oslobođene plaćanja dopunskog osiguranja iz vlastitog džepa.