Hrvatska i Slovenija na korak su do dogovora za rješenje problema Ljubljanske banke, potvrdili su nam izvori i u Ljubljani i u Zagrebu.
Time bi se omogućila za Hrvatsku iznimno značajna ratifikacija ugovora s Europskom Unijom. Službeni stav svih stranaka u parlamentu, objavljen nakon sastanka kod slovenskog predsjednika Boruta Pahora, jasan je: nakon što se postigne dogovor prihvatljiv za obje strane, ratifikacija hrvatskog ugovora s EU u Državnom zboru neupitna je i podržat će je zastupnici svih stranaka.
Tajna dogovora
No, bez obzira na to koliko je ostalo do završetka pregovora, već je sada jasno da će dogovor za Ljubljansku banku biti i te kako velika knedla i za jednu i za drugu vladu. Svaki kompromis, pa tako i ovaj, implicira stvari koje jednu stranu više-manje zadovoljavaju, ali i stvari koje su za tu istu stranu jedva prihvatljive i o njima najradije ne bi ni raspravljale. Iznosi o kojima se pregovara veliki su sami po sebi, to više sada kada je državna blagajna gotovo prazna i u Sloveniji i u Hrvatskoj.
Drugim riječima, svaka bi vlada bilo kakav objektivan dogovor o Ljubljanskoj banci htjela izbjeći jer sa sobom donosi i teško probabljiv kompromis.
Taj pragmatični opurtunizam, tako znakovit za političare s ovih prostora, glavni je razlog što se taj veliki problem među državama razrjješava tek sada, nekoliko sekundi do dvanaest.
Kompromis će hrvatskoj i slovenskoj vladi, uz rješavanje višegodišnjeg problema i koristi specifične za svaku od država, nesumnjivo donijeti i velike glavobolje, posebice u prezentaciji domaćoj javnosti.
Za nedjelju 10. ožujka zakazani susret Milanovića i Janše, osim ćaskanjem o biciklizmu i skijanju, mogao bi biti obilježen širokim osmjesima zadovoljstva zbog postignutoga sporazuma, ali i spomenutom knedlom u grlu zbog cijene koja ni na jednoj strani neće biti mala.
Ni u financijskom ni u političkom smislu.
Prihvaćanjem kompromisa za Ljubljansku banku, pa i njegovim potvrđivanjem na vladama obiju država, problem s ratifikacijom hrvatskog ugovora ipak nije do kraja razriješen.
Stvari bi se mogle zakomplicirati i nakon ratifikacije hrvatskog ugovora, i to zbog zakonskih mogućnosti raspisivanja referenduma. Naime, sasvim je realna mogućnost da bi se u vezi s tim mogli oglasiti neki dijelovi tzv. civilnog društva, prije svega okupljenih oko Zavoda 25. junij (datum asocira na dan osamostaljenja Slovenije 1991. godine), na čelu s poznatim Marjanom Podobnikom.
Krajnji rokovi
Inače, matematika poslovničkih i zakonskih datuma u Sloveniji je jasna. Mandatarka buduće slovenske vlade Alenka Bratušek treba predstaviti listu kandidata za ministre najkasnije do 14. ožujka. Slijedi predstavljanje kandidata, za što je formalno potrebno oko tjedan dana. Sve u svemu, glasovanje o novoj slovenskoj vladi moglo bi biti najranije 22. ožujka, a najkasnije u sredini zadnjeg tjedna u ožujku.
Do toga datuma za hrvatske je planove sve prihvatljivo.
Još je bolja situacija glede ratifikacije, naravno u slučaju da bude potvrđen kompromisni dogovor o Ljubljanskoj banci. Sjednica Odbora za vanjsku politiku i Odbora za EU može biti sazvana, doduše teoretski ali formalno moguće, u jednom danu, a taj isti dan ratifikaciju ugovora Hrvatske s EU može razmotriti i slovenski parlament.
Kako smo već rekli, problemi mogu nastupiti nakon potvrđivanja u slovenskom parlamentu. Sukladno još važećem zakonu o referendumu, ratifikacija bi stupila na snagu tek tjedan dana nakon izglasavanja u parlamentu, i to pod uvjetom da ne bude pokrenut zahtjev za raspisivanje referenduma. Za takvo što potrebno je 2500 potpisa. Pod tim uvjetom, određuje se rok od mjesec dana u kojem treba dobiti 40.000 ovjerenih potpisa za raspisivanje referenduma.
Uvažavajući situaciju u Sloveniji, potpuno je nerealno da bi zahtjev za referendum o ratifikaciji hrvatskog ugovora s EU potpisalo 40.000 građana, ali je realno da bi se našlo 2500 ljudi koji bi takav zahtjev za skupljanje potpisa o referendumu potpisalo.
Malo vremena
Posljedično, to bi donijelo raspisivanje postupka za 40.000 potpisa potrebnih za referendum u roku od mjesec dana.
Formalno, ali i dosta realno jest da slovenska vlada u tom slučaju od Ustavnog suda zatraži zabranu raspisivanja referenduma te da on, uvažavajući dosadašnju praksu, referendum doista i zabrani.
No, istodobno bi curilo ne samo vrijeme, nego i strpljenje. I u Ljubljani i u Bruxellesu, a naročito u Zagrebu.