Ljetnikovac Werner veličine 530 četvornih metara zajednos sa 2051 kvadratom zemljišta bit će vraćen nasljednici Gabrieli Kamnatnik jer država nema tri milijuna eura za otkup nekretnine, a s vlasnicom nije postignut dogovor o zamjenskim nekretninama.
Dvorac u vojarni
Odluku o povratu nekretnine u kojoj je 1991. godine formirana Hrvatska vojska i osnovan Glavni stožer Hrvatske vojske, a koja se nalazi u sklopu vojarne Tuškanac, nedavno je donio Državni ured za upravljanje državnom imovinom na osnovi zahtjeva za povratom nacionalizirnog ljetnikovca koji je podnijet početkom 2000-tih a nakon višegodišnjih pregovora predstavnika DUUDI-ja, Ministarstva obrane i odvjetnika gđe Kamnatnik o zamjeni nekretnina. U Ministarstvu obrane kratko su nam potvrdili da je donesena odluka o povratu te nekretnine. “Nakon pravomoćne odluke o povratu nekretnine objekta Dvorac u sklopu vojarne Tuškanac u tijeku je postupak za povrat predmetne nekretnine vlasniku”, rečeno nam je u MORH-u.
EKSKLUZIVNO Jutarnji prvi u najluksuznijem objektu HV-a: Generalima ostaje dvorac od 3 milijuna eura
Odlukom DUUDI-ja najvjerojatnije je završena višegodišnja saga o toj nekretnini čiji je povrat zatražio Mario Marić, sin i nasljednik dr. Milana Marića koji je u posjed ljetnikovca došao 1929. godine. Mario Marić je nekoliko godina nakon podnošenja zahtjeva preminuo, koju godinu kasnije umrla je i njegova supruga koja je bila njegova nasljednica. Nakon smrti gđe Marić ljetnikovac je naslijedila Gabriela Kamnatnik kojoj je Mario Marić bio stric.
Duhovne vježbe
Dvorac se nalazi na dijelu katastarske čestice u sklopu koje je i vojarna Tuškanac sagrađena 1975. godine za potrebe gradskog SUP-a i služila je za smještaj i prehranu pripadnika policije sve do 1980. godine.
U vojarnu se 1990. uselila Specijalna policija koja je u objektima boravila do 1992. godine kada je formiran Odjel za zaštitu Predsjednika RH. U isto vrijeme, 1991. godine, u vojarni je bilo smješteno Zapovjedništvo ZNG-a. Na temelju sporazuma ministara MUP-a i MORH-a, 1994. godine vojarna je predana na korištenje Hrvatskoj vojsci.
Dana 19. srpnja 2001. dvorac je dodijeljen Vladinu Uredu za državnu imovinu, no primopredaja nikad nije izvršena te je ostao u sastavu vojarne. I policija i vojska Dvorac su sve te godine koristili za svoje potrebe. No pravomoćnim rješenjem Prvog područnog odsjeka Gradskog ureda za imovinskopravne poslove i imovinu Grada Zagreba od 20. svibnja 2010. godine, nekretnina je vraćena Gabrieli Kamnatnik.
U Rješenju o povratu imovine stoji da je gđa Kamnatnik obavezna sklopiti Ugovor o zakupu ljetnikovca s Republikom Hrvatskom na najmanje 10 godina. No tadašnji načelnik Glavnog stožera general Josip Lucić traži od Vlade da vojska ljetnikovac, koji je koristila kao rezidencijalni objekt, zadrži na korištenje. U njemu su se ugošćivali visoki vojni i civilni dužnosnici, Vojni ordinarijat je održavao duhovne vježbe. Lucić je u rujnu 2010. godine pismeno iznio stav da je u interesu Ministarstva obrane i Oružanih snaga da se ljetnikovac zadrži u sklopu vojarne Tuškanac.
Vojska se nije željela odreći ljetnikovca i dovesti se u situaciju da Vlada objekt, u sklopu vojarne elitne vojne postrojbe, preda drugoj instituciji. Odvjetnik gđe Kamnatnik tadašnjem Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom imovinom ponudio je objekt na prodaju za 2,5 milijuna eura. Središnjem uredu to je bio preveliki iznos novca te se krenulo u razgovore o zamjeni nekretnina da bi ljetnikovac ostao u u sklopu vojarne. Dogovor o zamjeni postignut je nakon dvije godine razgovora. Prema procjeni, vrijednost ljetnikovca je 3,050.000 eura, odnosno 500.000 eura više od iznosa za koji je gđa Kamnatnik objekt željela prodati državi.
Zahtjev gđe Kamnatnik
Preko svog odvjetnika Gabriela Kamnatnik je zatražila u zamjenu za Dvorac prostor kavane Corso u u centru Zagreba. Načelni dogovor je postignut u rujnu 2012. godine, ali nikad nije realiziran. Kako država i dalje nije imala novca za otkup nekretnine, odvjetnici su u DUUDI poslali novi prijedlog. Gospođa Kamnatnik je zatražila 10 poslovnih prostora u državnom vlasništvu na Trgu bana Jelačića. Među ostalim i prostor u kojem se nalazi jedna poznata parfimerija. Riječ je o prostorima koji su u višegodišnjem zakupu i u DUUDI-ju su zaključili da bi raskidanjem ugovora i davanjem prostora u zamjenu za ljetnikovac bila počinjena veća šteta nego da se nekretnina vrati vlasnici. Sada je upitno hoće li gospođa Kamnatnik tražiti i naknadu sredstava za neisplaćenu najmninu koju joj je MORH morao plaćati za korištenje objekta od 2010. do danas. MORH ta sredstva u proračunu nikad nije planirao te se računalo da će se taj dug “prelomiti” kroz vrijednost zamjenske nekretnine.
Naši sugovornici tvrde kako je sama vojarna Tuškanac proglašena perspektivnim objektom za Oružane snage i podsjećaju da se ljetnikovac prema urbanističkom planu nalazi u zoni posebne namjene te vlasnica na ljetnikovcu neće moći raditi nikakve preinake bez dopuštenja vojske. Primjerice, neće ga moći ni prodati bez sigurnosne provjere budućih vlasnika.
Dvorac je desetak metara udaljen od objekta u kojem se nalaze pripadnici elitne postrojbe HV-a. U dvorištu vojarne nalaze se sportski prostori vojarne u kojima su se često rekreirali predsjednici države i premijeri. Sam dvorac sastoji se od podruma, prizemlja i prvog kata. Objekt je u dobrom stanju.
Za prijeme elite
Ministar obrane Ante Kotromanović počeo je sve češće ovaj objekt koristiti za primanja visokih stranih vojnih i civilnih dužnosnika. Prizemlje ljetnikovca uređeno je za primanja, a na katu su četiri apartmana, dva veća i dva manja, koji su danas potpuno prazni. U prizemlju je veliko predvorje čiji je pod prekriven mramornim pločama. Zidove prostorije za primanje krase fotografije svih dosadašnjih ministara obrane, predsjednika Republike te fotografije na kojima su ovjekovječeni važni vojni i politički događaji iz hrvatske povijesti: podizanje zastave za primanja u NATO, posjet predsjednika Georgea Busha, posjeti visokih dužnosnika NATO-a, sudjelovanje hrvatskih vojnika u misijama. Iz te prostorije ulazi se u manju intimniju prostoriju, idealnu za sastanke.
U njoj je omanji stolić okružen sjedaćom kožnom garniturom i foteljama. Zid krase portreti bivših načelnika Glavnog stožera, generala Tusa, Bobetka, Miljavca i Domazeta...