Zakon o azilu obvezao je ministra znanosti, obrazovanja i sporta Vedrana Mornara na donošenje Odluke o programu učenja hrvatskog jezika, povijesti i kulture za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom.
Program je nazvan H1, a za klasičnu formu prosvjetne odluke u prilično opširnom sadržaju (44 stranice) i netipičnom obliku njime se objašnjava koje bi riječi i izraze azilanti i stranci trebali znati izreći na hrvatskom jeziku nakon svake od osam cjelina učenja.
Pritom H1 program propisuje obavezno pohađanje samo prve cjeline, s najvećim brojem sati (70). Druge cjeline su izborne, a najmanji broj sati im je 30.
Prva cjelina programa učenja hrvatskoga jezika nosi naziv “Hrvatski u svakidašnjici”. Nakon što je prođu, od polaznika se očekuje da znaju oblikovati jednostavna pitanja i davati kratke odgovore, poput, piše u programu objavljenom ovih dana u Narodnim novinama: “Jeste li oženjeni/udani? Imate li djecu? Je li to Vaša obitelj?” ili “Pada kiša. Pada snijeg”.
Već u drugoj cijelini od njih osam bavit će se učenjem naziva hrane i pića, da stranci mogu razgovijetno i jasno reći što žele ili ne žele. U istoj cjelini navedene su za njih i najčešće riječi koje se, po autorima programa, koriste u Hrvatskoj kada su u pitanju jela i pila. U nizu od 60-ak riječi među kojima su sok, kava, čaj, vino, jogurt, nedostaje riječ - pivo, no u najčešće izraze svrstani su: “Živjeli!”, “Uzdravlje!” i “Dobar tek!”, ali i upitni izrazi “Ima li svinjetine?” ili “Ima li govedine?”
U trećoj cjelini autori su zamislili da polaznici znaju imenovati glavne i redne brojeve do 1000; imenovati dane u tjednu, mjesece u godini, godišnja doba i doba dana. Trebali bi znati i važne telefonske brojeve.
Dok se u četvrtoj cjelini bave osobinama i zdravljem pa uče opisivati vlastite boljke, u petoj su na - odijevanju i kupovanju. Znaju tako u trgovini raspoznati cijene i napise poput rasprodaja ili popust, a znaju i sastaviti popis za kupnju.
Šestu cjelinu čini važna tema Stanovanje i kretanje; sedmu Posao i slobodno vrijeme; u osmoj se bave Prirodom i okolišem, a kao primjer razgovora u toj cjelini program H1 navodi, među ostalima, izraz: “Ne gazite travu”.
Čitav program završava najčešćim izrazima u zadnjoj cjelini, a zadnji od njih apsolutno je pun pogodak. Stranci koji će, naime, uspjeti završiti ovaj tečaj znat će pročitati - raspored čišćenja snijega.
U Odluci se navodi tko će poučavati strance i azilante, koliko će dugo trajati tečajevi te koji su poželjni nastavni materijali. Očekivano trajanje čitavog programa je od četiri do devet mjeseci, ovisno o broju sati tjedno.
Jasno je da je program učenja hrvatskog jezika netipičan i razlikuje se od uobičajenih tečajeva stranoga jezika. Tako se polaznici programa neće morati previše zamarati hrvatskom gramatikom, kao ni teškim knjiženo-umjetničkim tekstovima jer “polaznike treba izlagati jednostavnim izrazima i obavijesnim tekstovima”, a neće koristiti ni uobičajene udžbenike.
Preporuka je, naime, da se što više treba koristiti autentičnim matrijalima iz različitih medija, kartama pojedinih mjesta, rasporedima, reklamama, letcima, plakatima...
“Veliku ponudu takvih materijala nudi internet, gdje se primjerice mogu naći oglasi za posao, stanovi, obrasci i slično”, piše u poglavlju o nastavnim pomagalima.
‘Stranci će se brže uključiti u društvo’
Cilj programa, objašnjavaju u Ministarstvu znanosti, je uključivanje stranaca u društvo, odnosno osposobljavanje za usmeno i pismeno sporazumijevanje na hrvatskom jeziku radi života i rada u Hrvatskoj. Iako je definirano da će program moći provoditi osoba koja ispunjava uvjete za izvođenje nastave hrvatskog jezika u osnovnim i srednjim školama, nejasno je gdje će se program provoditi. Druga nedoumica je zbog čega je u nazivu same Odluke spomenuto učenje povijesti i kulture. U programu se ta područja ne spominju apsolutno nigdje.