Čim je mađarski MOL u srpnju 2003. ponudio 505 milijuna američkih dolara za stjecanje 25 posto plus jedne dionice Ine, njegov je austrijski konkurent OMV izašao s istom ponudom. Potvrđuje to dokument koji su čelni ljudi OMV-a uputili tadašnjem ministru gospodarstva Ljubi Jurčiću, nadležnom za privatizaciju Ine.
“Vezano uz našu jučerašnju ponudu za 25 posto plus jednu dionicu Ine, želim Vas obavijestiti da je OMV spreman povisiti svoju ponudu do MOL-ove ponude od 505 milijuna USD”, obavijestio je tadašnji generalni direktor OMV-a Wolfgang Ruttenstorfer Jurčića u dopisu koji mu je poslao 11. srpnja 2003. godine, a koji se nalazi u posjedu Jutarnjeg lista.
Podsjetimo, OMV je u jeku prikupljanja ponuda za prvi korak u privatizaciji Ine dan prije dao ponudu u iznosu od 420 milijuna dolara. No, čim su u Beču saznali da je njihov mađarski konkurent za stjecanje kontrolnog paketa u Ini ponudio 85 milijuna dolara više, odlučili su povisiti cijenu koju su spremni platiti za ulazak u Inu i tako parirati Mađarima.
- Ponudili su 505 milijuna dolara, kao i MOL. Time su njihove financijske ponude izjednačene, pa se očekivalo da Vlada otvori razgovore s oba ponuđača i traži dodatne uvjete, te da onda odluči čija je ponuda bolja. No, Vlada se brzo odlučila za ponudu MOL-a - opisuje okolnosti u kojima je započeta privatizacija Ine jedan naš sugovornik dobro upućen u cijeli proces.
O tome zašto se Vlada Ivice Račana odlučila za ponudu MOL-a, a da u razmatranje nije uzela novu ponudu OMV-a, naš sugovornik nije želio spekulirati. Ipak, prisjeća se da je predstavnicima OMV-a rečeno kako se u slučaju prodaje 25 posto plus jedne dionice Ine ne radi o licitaciji, nego o traženju strateškog partnera, koji će pomoći Ini u daljnjem razvoju. Na kraju, ocjenjuje, cijela se priča svela upravo na licitaciju, budući da je glavni kriterij pri odabiru bila cijena, pri čemu je zanemareno da su Austrijanci naknadno povisili ponudu. Presudilo je, dakle, kako se tada često govorilo, MOL-ovih “505 s crtom”. Nije se, dodaje, vodilo računa ni o tome što će strateški partner donijeti Ini.
OMV-ov interes za Inu tada je bio velik. Bilo je to i inače vrijeme u kojem je energetika dobro kotirala u planovima ulagača. Recesija još nije bila ni na pomolu, novca nije nedostajalo, a privatizacije u regiji bile su dobra prilika za igrače sa zapada. Potiho, kroz njih su se iscrtavale i nove sfere utjecaja u regiji.
Kada je riječ o planovima OMV-a s Inom, oni su, otkriva naš sugovornik, govorili o zadržavanju i modernizaciji riječke rafinerije nafte te o vraćanju Ini starog sjaja širenjem na hrvatskom i tržištima regije. Naravno, pitanje je bi li i OMV posegnuo za pravima u Ini za koja se poslije izborio MOL. O tome danas možemo samo nagađati, ali naši sugovornici vjeruju da se to ne bi dogodilo.
- OMV je i u vrijeme kada je konkurirao za Inu bio jaka i izgrađena kompanija, pa mu status za kakav se izborio MOL nije ni trebao. OMV je s Inom imao ozbiljne planove - ocjenjuje naš sugovornik.
Zanimljivo da OMV od Ine nije definitivno odustajao ni poslije, nakon što je MOL zavladao hrvatskom naftnom kompanijom. No, Austrijanci nisu imali puno sreće ni s Vladom Ive Sanadera. Naš se sugovornik prisjeća situacije iz 2009., kada se u Vladi nisu htjeli ni susresti s njima.
- OMV je i tada još bio zainteresiran za Inu. Tadašnji potpredsjednik Vlade Polančec nije ih htio ni primiti - ističe.
Ostavši bez Ine, austrijska se naftna kompanija posvetila daljnjoj izgradnji vlastitih benzinskih crpki u Hrvatskoj. No, prošle godine Austrijanci su svoju maloprodajnu mrežu u našoj zemlji prodali Croduxu, tvrtki generala Ivana Čermaka, povukavši se iz Hrvatske.
Iz samog OMV-a jučer se nije mogla dobiti informacija zanima li ih hrvatsko tržište, a posebno eventualni ulazak u vlasničku strukturu Ine ako se MOL odluči na prodaju, kako se nagađa. Ipak, OMV-u bliski sugovornici tvrde da je to teško očekivati.
- OMV više ne želi ni čuti za Hrvatsku, duboko je razočaran. Nakon presude Sanaderu, sretan je da nema ništa s tim - kaže naš sugovornik blizak OMV-u, referirajući se na presudu Vrhovnog suda bivšem premijeru kojom je potvrđena njegova krivnja za uzimanje mita s ciljem prepuštanja upravljačkih prava u Ini MOL-u. Ipak, ne isključuje da bi ulazak OMV-a u Inu mogla biti opcija ako bi Vlada razriješila situaciju s MOL-om.
Inače, Ina nije bila jedini predmet spora OMV-a i MOL-a. Novo bojno polje između dvije velike naftne kompanije otvoreno je i 2007., kada je OMV pokušao preuzeti MOL. Presudu ambicijama da zagospodari mađarskim tržištem izrekao je mađarski parlament, izglasavši “lex MOL”, te Europska komisija, nakon čega se OMV povukao.