Voziš li klasičnom kupačkom rutom dobrog dijela Splićana, dakle onom koja vodi do Duća, do Omiša i do, citiram lokalce, "prvih ozbiljnih plaža od Splita južno", lako ti se može dogoditi da jedan izuzetno zanimljiv plažni bar naprosto ne vidiš. Ispod radara, što bi se reklo. Ja sam, međutim, do Pino bara išao s namjerom, nije mi Omiš bio cilj, već Dugi Rat. I opet sam fulao!
OK, to možda više govori o mojem pregledu igre nego o skrovitoj poziciji mjesta o kojem pišem.
Pino bar, a place to be (puni naziv) je u stvari spektakularno mjesto.
Upravo zato što ga "malo vidiš, malo ne vidiš", jer je nepretenciozno, a krajnje ukusno uređeno, jer u večernjim satima može ugostiti velik broj ljudi, opakih partijanera, a isto tako biti dnevna oaza mira, odmora.
Uz neki od koktela koji se ovdje slažu na poseban način, uz, otkriva mi vlasnik Ivan Kujundžić, intervenciju gospođe majke. Da, ona se bavi proizvodnjom jakih sirupa, dodataka koktelima. Publika je oduševljena!
Nije "vojsovac" Kristian Ordulj jedini jaki izvođač koji je zagrijao publiku Pino bara, prodefilira kroz sezonu puno njih.
Stoga ne čudi da ekipa stiže iz 40 minuta udaljenog Splita na ovu malu plažu, na zabavu u Pino. Boljeg bara, s tako mudro izbalansiranim programom, nema sve do Omiša. I dalje.
