BUDUĆNOST HR LJEVICE

Otkrivamo u kojem je pokretu Možemo! pronašlo inspiraciju: ‘Njihov smo juriš htjeli kopirati‘

Uspjeh platforme Možemo! i jedno važno pitanje: jesu li oni budućnost ljevice u Hrvatskoj?
 Damir Sencar/Pool/Hina/Cropix

- Otvarat ćemo teme o kojima se u Saboru dosad šutjelo. Otvarat ćemo Sabor za građane jer važno nam je da ostanemo u kontaktu s ljudima izvan Sabora, da imamo rasprave, debate, stalni protok informacija s različitih polja života. Zastupnici se tako informiraju, dobivaju priliku čuti glas struke i građana i kvalitetnije se pripremiti za rasprave i odluke. Jer ako u Saboru ostaneš hermetički zatvoren sa 150 ljudi, ne možeš obavljati posao za koji si izabran. Jedan od načina na koji ćemo to raditi jest organiziranje tematskih sjednica u Saboru, takozvane hearinge.

Odaberemo temu o kojoj želimo govoriti, pozovemo predstavnike saborskih klubova, stručnjake iz različitih područja, nevladine organizacije i razgovaramo. Zato nam je bilo jako važno osvojiti najmanje tri mandata kako bismo imali klub jer tada po Poslovniku imamo mogućnost organizirati tematske konferencije. To je oporba i dosad mogla raditi, ali nije - objašnjava nam Sandra Benčić, jedna od sedmero zastupnika zeleno-lijeve platforme Možemo!.

S ovom energičnom pravnicom, dugogodišnjom aktivisticom udruge "Solidarna" koja se profesionalno bavila i europskim projektima, kao i s ostalim zastupnicima i stratezima platforme Možemo! razgovarali smo o tome na koji način planiraju raditi u Saboru? Kako će se nositi s etiketama s desnice da su "utjelovljenje boljševičke prošlosti i komunistička zmija" i "opasnost za demokraciju"? Koji su im daljnji politički planovi i ambicije? Jesu li u osmišljavanju skoka s lokalne na državnu scenu imali europske uzore? Žele li u potpunosti pojesti lijevi prostor i potisnuti SDP ili žele da ta stranka opstane?

Koje su to teme o kojima se dosad u Saboru šutjelo, a oni ih namjeravaju otvarati, pitamo?

- Snažno ćemo inzistirati na europskim temama koje su jako aktualne na europskoj razini, a u našem parlamentu nikada nisu dobivale prostor - kaže Benčić. - Na primjer, na koji bismo način trebali organizirati na europskoj razini suočavanje s novom ekonomskom krizom jer način suočavanja s onom iz 2008. nije bio pravedan. Organizirat ćemo tematsku raspravu čiji je cilj da utječemo na buduće programiranje novca iz europskih fondova, jer je čak 80 posto novca koji smo dosad povukli otišlo u četiri velika grada, dok su nerazvijene sredine kojima je taj novac primarno i namijenjen povukle vrlo malo. Otvarat ćemo teme ozbiljnog demokratskog deficita određenih europskih institucija. Jedna od prvih rasprava koju moramo organizirati je - kako bismo trebali posložiti fond za obnovu Zagreba - objašnjava Benčić.

Namjeravaju li otvoriti raspravu o dugogodišnjem modelu vidljivog i nevidljivog financiranja Crkve, pitamo. - Da, između ostaloga i tu temu - potvrđuje Benčić. - Koristit ćemo se i drugim mehanizmima borbe. A ono što će za naš način rada biti ključno, jer ipak smo mi u Saboru u oporbi i u manjini, jest da i dalje ostajemo jednom nogom na ulici. To znači kad iscrpimo sve institucionalne mehanizme da bismo neku temu progurali, a vidimo da ne ide, onda idemo s građanima. To znači da više nismo samo u Saboru, nego i ispred Sabora, zajedno s njima.

Mislim da je ta vrsta pritiska nešto što treba uvesti i nešto što će građanima vraćati vjeru da se kroz pritiske, kroz prosvjede, kroz zajedničku suradnju mogu poticati promjene. To je ključni moment naše taktike - ne samo institucionalni mehanizmi, nego i aktivistički rad, mobilizacija ljudi, pritisak i izvan institucija, jer samo na taj način možeš nešto postići. Dakle, moto našeg načina rada i dalje ostaje - jednom nogom u institucijama, drugom na ulici - tvrdi zastupnica zeleno-lijeve koalicije.

Nisu li pomalo naivni u nadi da će etablirane stranke navikle na uvriježeni način saborskog rada biti zainteresirane sudjelovati u njihovim tematskim raspravama, iz platforme Možemo! odgovaraju: - Imat ćemo neke prijedloge koje će drugim stranačkim klubovima biti teško odbiti zbog njihove izborne baze, jer će ti prijedlozi biti u korist svih građana. A, ono što je ključno u parlamentu jest rad, jer ako ti radiš puno i radiš kvalitetno, onda te drugi moraju pratiti, ili ostaju u zaleđu, a ti im uzimaš prostor. To je pitanje nabijanja tempa, a to smo već napravili u zagrebačkoj Skupštini. Znači, ne možeš više doći, dići ruke i otići, nego treba iznositi argumentaciju, zahtjeve, utjecati na saborsku agendu - kaže Benčić.

Zastupnici zeleno-lijeve koalicije koja je sa sedam osvojenih mandata bila apsolutno iznenađenje parlamentarnih izbora ne taje da u ambiciji mijenjanja načina rada Sabora ipak računaju i na podršku troje zastupnika Stranke s imenom i prezimenom, Pametno i Fokusa. - Ne slažemo se s njima u svemu, ali ipak daleko nam je draže vidjeti njih u Saboru nego Culeja. Očekujemo da će s njima razina argumentacije i rada u Saboru biti bolja - kažu.

Zaštitno lice platforme Možemo!, Tomislava Tomaševića zatekli smo u četvrtak u zagrebačkoj Skupštini. Njegov životni tempo nije se smirio protekom kampanje, već je od objave izlaznih anketa, a onda i rezultata u nedjeljnoj noći dobio dodatno ubrzanje. Uz bitke koje njegov klub nastavlja voditi u zagrebačkoj Skupštini i osmišljavanje rada sedmeročlanog saborskog kluba, stižu mu, kaže, i deseci poziva za intervjue. Sve do nedjelje, uključujući i izbornu kampanju, koalicija Možemo! koja je u izbore ušla uz više nego skroman izborni budžet, mukotrpno se borila za komadiće prostora u mainstream medijima.

Od nedjelje kaže, ima desetine novinarskih poziva za intervjue i ne stiže na sve odgovoriti. - Sad smo nacionalna politička opcija i bavit ćemo se ne samo Zagrebom nego i svim dijelovima Hrvatske. Ja ću se, naravno, i dalje fokusirati na Zagreb i povezivat ću rasprave u Gradskoj skupštini i Saboru. Napokon dolazi na dnevni red Sabora Zakon o obnovi Zagreba koji će, ostane li ovakav kakav jest, donijeti ogromne probleme. Jedan od njih je da će stručne službe Grada Zagreba u obnovi biti potpuno podložne izravno gradonačelniku - kaže nam.

Zagreb je i stvarno i simbolički važno mjesto na političkom putu platforme Možemo!. U protekle tri godine u Gradskoj skupštini bilo je puno suradnje cjelokupne opozicije koja je dobrim dijelom zasluga zeleno-lijevog bloka Zagreb je naš, Nove ljevice i Radničke fronte. Svibanjskim prosvjedom na Markovu trgu uoči raspuštanja Sabora nametnuli su temu obnove Zagreba kao jednu od važnijih izbornih tema u protekloj kampanji. Sve to i izborni uspjeh platforme Možemo! na nedjeljnim izborima, a posebno više od 19.000 preferencijalnih glasova koje je osvojio Tomašević, pojačali su ambicije zeleno-lijeve koalicije na predstojećim lokalnim izborima koji se održavaju u svibnju iduće godine.

U platformi Možemo! nakon nedjeljnih rezultata ne taje kako očekuju da svi koji se smatraju oporbom HDZ-u i Bandiću podrže Tomaševićevu kandidaturu za zagrebačkoga gradonačelnika. Svjesni su i da će se nakon "krošea" koji je na izborima u glavnom gradu pretrpio Milan Bandić u svibnju iduće godine glavna bitka za Zagreb voditi s HDZ-om, koji je prvi put nakon 2000. postao relativno najjača stranka u Zagrebu.

- Najprije ćemo pričekati da završe unutarstranački izbori u SDP-u. Mislim da bi bilo jako važno da barem u prvom krugu stranke lijevo od centra imaju jednog kandidata jer je od presudne važnosti spriječiti HDZ da iskoristi ovu situaciju i dođe na vlast i u Zagrebu. S obzirom na velik broj mandata u Saboru, još da dobiju i Zagreb, to bi za demokraciju u Hrvatskoj bilo jako loše.

Deset mjeseci do redovnih izbora je ipak dovoljno vremena i vidjet ćemo kako će to ići - odgovorio nam je Tomašević na pitanje hoće li tražiti od oporbenih stranaka u Zagrebu da ga podrže u utrci za zagrebačkoga gradonačelnika na lokalnim izborima u svibnju iduće godine. Svjesni su da će Plenković nastojati maksimalno u očima Zagrepčana kapitalizirati deset milijardi eura pomoći koje je, kako tvrdi, dobio od EU. Zato je, tvrdi Tomašević, važno da su ljudi iz platforme Možemo! osvojili mjesta u Saboru i da se mogu baviti i temom raspodjele tog novca.

Bivši SDP-ovac Bojan Glavašević je novopečeni zastupnik kluba Možemo! koji je na njihovoj listi u VI. izbornoj jedinici bio na posljednjem, 14. mjestu. Stranka je u toj izbornoj jedinici osvojila čvrst mandat, ali je zahvaljujući najviše osvojenih preferencijalnih glasova Glavašević ušao u Sabor. Nositeljica liste u toj jedinici bila je izvanredna profesorica sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti Danijela Dolenec.

Čini se, međutim, da je prepuštanje mandata Bojanu Glavaševiću pretjerano ne zabrinjava. Upravo nju naši sugovornici Tomislav Tomašević i Sandra Benčić i ostali iz kluba Možemo! nazivaju ideologom te platforme, onom koja ima "bigger picture" (širu sliku), komparativni uvid u zeleno-lijeva gibanja na svjetskoj sceni i koja je povezala različite segmente programa, na kojem je radilo 80 ljudi, u jedinstvenu cjelinu, odvagnula koliko zelenog, a koliko lijevog.

Dolenec na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti predaje na katedri za komparativnu politiku koju godinama vodi Mirjana Kasapović. Nakon završenog studija engleskog jezika i književnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, Dolenec se politološki obrazovala na prestižnim europskim sveučilištima. Magistrirala je na London School of Economics 2005., a doktorirala na ETH u Zürichu. Vodila je i još vodi i niz međunarodnih znanstvenih projekata, a u užem znanstvenom fokusu su joj upravo zeleno-lijevi pokreti u svijetu.

Na pitanje jesu li osmišljavajući i gradeći platformu Možemo! imali uzor u sličnim pokretima u Europi, Dolenec kaže da je ta politička platforma po modelu svog nastanka i okrupnjavanja najviše inspiracije pronašla u pokretu Barcelona en Comú​ (Barcelona zajedno), koji je velik uspjeh polučio na izborima 2015., kada su uspjeli osvojiti vlast u tom gradu. - Oni su tada napravili juriš koji smo htjeli kopirati u našim bitno različitim uvjetima.

To je neki temeljni model svih takvih pokreta kojima je zajedničko da se ne nazivaju strankama već platformama, a povezuje ih zajednička zabrinutost nad kvalitetom demokracije, dakle ne samo nad izborima, nego i nad onim što se događa nakon izbora. Zajednička poveznica svih tih platformi jest kako napraviti novi oblik djelovanja koji zovemo 'jednom nogom na ulici, a drugom u institucijama', tj. institucionalne inovacije tako da građani budu uključeni u političke procese ne samo u izborima nego što više vremena i što više njih i između izbora - komentira Dolenec.

Ishodište tih gibanja su, podsjeća, masovni protesti Indignadosa 2012. kojima je u širem kontekstu prethodio Occupy pokret 2011. Nakon tih pokreta, objašnjava Dolenec, desila se revitalizacija lijevih ideja u potrazi za objašnjenjima kakve su to nedaće snašle velik broj ljudi nakon ekonomske krize 2008. Od tada su na djelu ideje obnove demokratskog socijalizma i davanje tim idejama novog smisla. - U španjolskom slučaju cijeli taj protest mobilizirao je građanski aktivizam i došlo je do susreta tog aktivizma s jedne i političkih stranaka i političkih inicijativa s druge strane.

Tako su nastajale platforme poput Barcelona en Comú, a paralelno se sličan proces događao i u Madridu. Tamo se dogodio Podemos koji je svoj nukleus imao na madridskom sveučilištu Complutense, oko profesora Pabla Iglesiasa i lijevih profesorskih i studentskih krugova. Podemos je okupio mnoge lijeve stranke i protestne pokrete i postigao velik izborni uspjeh na nacionalnoj razini. Dakle, imamo nekih paralela sa Španjolskom i načinom okrupnjavanja platforme, s tim da je Španjolska puno veća i ima kompliciraniju situaciju od Hrvatske - objašnjava Dolenec.

- Ono što mi radimo jest izgradnja lokalnih grupa u različitim sredinama u Hrvatskoj na način da se oslanjamo na već postojeće grupe i inicijative, ili društvene pokrete za koje smatramo da imaju sličan vrijednosni DNK kao mi, tj. rade na sličnim principima unutarnje demokracije i koje su programski na sličnom tragu. Zatim gledamo kako ih programski osnažiti te mogu li i žele li uz neku pomoć ići ka tome da se politiziraju, da donesu odluku da uđu u političku arenu. Primjer takve uspješne suradnje je Dubrovnik, gdje inicijativa 'Srđ je naš' ima predstavnike u Gradskom vijeću.

U smislu suradnje postoje još i snažnije grupe u Karlovcu i Rijeci. Ono što nam se dogodilo u ovoj kampanji jest to da nam se puno drugih malih grupa i pojedinaca iz većih i manjih gradova diljem Hrvatske javilo jer Možemo! prepoznaju kao moguću platformu za ujedinjenje. Do lokalnih izbora imamo ambiciju da i te grupacije izađu na izbore, ali najveća bitka nam predstoji ovdje, u Zagrebu - kaže Dolenec.

Ova profesorica politologije voli citirati upravo španjolske aktiviste od kojih je Možemo! dobio i inspiraciju za ime (Podemos na španjolskom znači možemo). - Oni kažu - idemo polako jer idemo daleko. Tako i ja vidim ono što radimo. Svjesni smo da hrvatski politički sustav pruža priliku novim opcijama da relativno brzo ostvare politički uspjeh. Međutim, ne treba se polakomiti i uloviti u tu zamku.

Moje je mišljenje da su prošle runde izbora pokazale da ti novi izazivači na političkoj sceni kratko traju upravo zato što ne polažu pozornost na izgradnju političke organizacije. Svi su se oni previše oslanjali na pojedince. To je dijelom neizbježno u politici koja je medijatizirana i traži prepoznatljive lidere. Ali, ako hoćemo biti ozbiljan konkurent na političkoj sceni, a hoćemo, onda je važno staviti prioritet na izgradnju političke organizacije. Mi rastemo možda sporije nego što to neki očekuju, ali to činimo na način koji će pokazati našu drugačiju putanju u odnosu na nove stranke s kojima nas rado uspoređuju - kaže Dolenec.

Na pitanje kako će se platforma Možemo! u Saboru i na nacionalnoj sceni braniti od etiketa s desnice poput onog da su "utjelovljenje komunističke prošlosti", Dolenec kaže da su takvi napadi očekivani te da je riječ o klasičnom etiketiranju. - Onima koji nas prozivaju rekla bih da je u našem programu radikalna prije svega njegova dalekosežnost i ambicioznost, ukratko stav da kao društvo možemo napraviti više od onog što smo napravili - ističe. Stranke ljevije od socijaldemokratskih su, podsjeća, već dugo sastavni dio parlamenata u nizu europskih država, od Francuske, Španjolske, Portugala, Njemačke... U čitavom nizu europskih gradova na vlasti su zeleno-lijeve opcije.

U Berlinu je na vlasti koalicija Zelenih, SPD-a i krajnje lijevog Die Linkea. Budimpešta je 2019. izabrala gradonačelnika iz redova zelene opcije LMP-a, a zeleno-lijeve koalicije posebno su česte na vlasti u skandinavskim zemljama. - U postkomunističkim zemljama rehabilitacija, ili kako ja to volim reći reinventing, kreiranje novog smisla i sadržaja ljevici i posebno zelenoj ljevici odvija se puno sporije i teže zbog tereta prošlosti - ističe Dolenec.

A osoba iz zeleno-lijeve koalicije Možemo!, s kojom ne samo desnica već i ekonomski liberali najviše plaše građane, jest Katarina Peović, zastupnica lijeve Radničke fronte, izvanredna profesorica kulturalnih studija na Sveučilištu u Rijeci. Na pitanje kako će se nositi s optužbama da u Sabor s njom ulazi radikalno lijevo jednoumlje, Peović kaže: - Ako je radikalno zalagati se za pravednost, socijalnu jednakost, radnička prava, prava manjina, LGBT zajednice, onda da, jesmo radikalni.

Po meni to nije radikalizam, već civilizacijska dostignuća koja se nažalost u našem društvu sve više napadaju i ugrožavaju. To za što se mi zalažemo je racionalno i društveno pravedno, a svrstavanje nas u nekakvu opasnu nedemokratsku rigidnu ljevicu više govori u kakvom društvu živimo nego o nama. Ako se stavovi i sociopatske ideje rigidne desnice za koje smo se nadali da su stvar prošlosti stavljaju uz bok idejama o pravednijem i solidarnijem društvu i prikazuju se kao dvije strane istog novčića, to je jako opasno i društveno problematično - rekla nam je Peović.

Na pitanje želi li zeleno-lijeva platforma Možemo! preuzeti cijeli prostor ljevice u Hrvatskoj, Danijela Dolenec odgovara: - Kad pogledam dugoročne trendove u europskim državama, svugdje gdje se podrška socijaldemokratima srozala ispod 20 posto tamo je premoćna desna većina. Pogledajmo primjer Poljske ili Austrije. Slabljenje podrške socijaldemokratskim strankama nije dobro jer otvara prostor za dugoročno formiranje desnih vlada i obnove radikalnih desnih stranaka.

Dakle, mi ne želimo da SDP dalje slabi, ali mislimo da je dobro da se ukine duopol u Saboru i da SDP u Saboru ima lijevu konkurenciju. Jer će samo u tom slučaju socijaldemokrati voditi računa o tome da ne love samo birače centra nego da se u praksi zalažu i za načela društvene pravednosti, redistribuciju interesa većine građana.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. rujan 2021 19:34