Vlada premijera Zorana Milanovića uskoro će promijeniti Zakon o sigurnosno-obavještajnim službama i tako krenuti u reforme tajnih službi, potvrda je koju je Jutarnji list dobio od izvora u državnom vrhu. Neposredan povod za to jesu i eksplozije paklenih naprava u Zagrebu, očito događaj koji je prelio čašu strpljenja u Vladi. Opće je mišljenje da je SOA - još iz razdoblja dok su je vodili Tomislav Karamarko i Josip Buljević - duboko kompromitirana i puna kadrova vrlo upitnih kvaliteta i profesionalnih sposobnosti.
Nesposobni agenti
Još otkako ju je preuzeo Karamarko, najveći broj pripadnika te službe zapošljavan je zahvaljujući bliskim odnosima s HDZ-om ili uz pomoć rodbinskih i prijateljskih veza. Posljedica je katastrofalna unutrašnja organizacija i nesposobnost preventivnog djelovanja bez obzira na to je li riječ o organiziranim ekstremstičkim skupinama ili individulnim akcijama raznoraznih fanatika.
VOJISLAV B. - SLUČAJNA ŽRTVA ILI TERORIST? Strastveni zaljubljenik u ekstremne sportove: 'Ne spadam u masu, ja sam individualac i svoj mislilac'; Susjeda: 'Čudan je i pomalo ga se bojim'
Da će se promijeniti Zakon o sigurnosno-obavještajnim službama iz Milanovićeve Vlade najavljivali su još prije godinu dana, no prije toga trebalo je imenovati nove šefove SOA-e i VSOA-e. Eksplozije koje su posljednjih dana potresle Zagreb i izazvale priličnu strepnju u javnosti u Vladi su definitivno dovele do odluke kako zakon treba brzo promijeniti i tada transformirati tajne službe.
- SOA je tako nesposobna da ne bi spriječili teroriste ni kada bi im oni postavljali bombu pred očima. No, ne govorim o novom ravnatelju Draganu Lozančiću, koji je prava osoba za to mjesto, već o onima ispod njega. Ti su dokazano nesposobni. Posao agenata SOA-e jest da spriječe ovakve situacije, ali oni to, nažalost, nisu u stanju - izjavio je danas visoki dužnosnik vladajuće koalicije koji je dobro upućen u predstojeće promjene u obavještajnom sustavu.
To se mora prekinuti
U Vladi su još prije mjesec dana donijeli odluku o dubokim zakonskim izmjenama sigurnosno-obavještajne zajednice.
Nekoliko dana prije Božića to je autoru ovog teksta najavio jedan od ministara u Milanovićevoj Vladi, koji se vidljivo iznervirao dok je objašnjavao situaciju u Sigurnosno-obvještajnoj agenciji: - SOA ima godišnji proračun od 300 milijuna kuna, 1200 zaposlenih i ultramoderno sjedište, a totalno su neefikasni i korumpirani.
Umjesto da se bave obavještajnim poslovima, oni prate političare i suce i istražuju gdje oni piju kave i s kime razgovaraju mobitelima. To se mora prekinuti - rezolutnim je glasom potvrdio taj član Vlade.
Posljednji događaji definitivno su ubrzali proces promjena zakona, kako bi se krenulo u raščišćavanje situacije u tajnim službama. Ako je bio potreban povod, sada su dobili dva, i to eksplozivna. Sigurnosno-obavještajni sustav u Republici Hrvatskoj reformiran je sredinom 2006. godine donošenjem Zakona o sigurnosno-obavještajnom sustavu.
Transformacija
Tim zakonom ustrojene su dvije sigurnosne službe: Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) te Vojna sigurnosno-obavještajna agencija (VSOA). Poslove iz svoga djelokruga SOA obavlja na temelju Strategije nacionalne sigurnosti, Strategije obrane, Godišnjih smjernica za rad sigurnosno-obavještajnih agencija i zakona. Za šefa SOA-e 2006. godine imenovan je Tomislav Karamarko, a kada je on 2008. postao ministar policije, zamijenio ga je Josip Buljević.
S obzirom na Buljevićevu bliskost s Karamarkom i HDZ-om, nakon posljednjih parlamentarnih izbora i pobjede koalicije SDP-HNS-IDS bilo je jasno da će Milanović inzistirati na njegovu odlasku.
To se i dogodilo u listopadu, kada je SOA-u preuzeo Dragan Lozančić, dugogodišnji ekspert za sigurnosna pitanja, koji je prije prelaska u Sigurnosno-obavještajnu agenciju radio kao pomoćnik ministra obrane Ante Kotromanovića.
Predstojeće zakonske promjene trebale bi dovršiti transformaciju, prvenstveno SOA-e iz HDZ-ove špijunske ispostave u koliko-toliko efikasnu sigurnosnu službu.
Komentar Jelene Lovrić: Vlada čeka da strah poprimi opće razmjere?
Bombe su uvijek, u svakoj državi i društvu, razlog za paljenje alarmnog svjetla. Ako u Vladi misle da mogu odšutjeti eksplozije po Zagrebu i samo policiji prepustiti neka odradi posao, onda opasno podcjenjuju svoju odgovornost. Premijer Zoran Milanović morao bi se obratiti javnosti, kako bi smirio njenu, u ovakvim situacijama posve logičnu uznemirenost. Kad će, ako ne sada?
Kad su Zagrebom zadnji put tutnjale mafijaške detonacije, tadašnji premijer Ivo Sanader odmah je izašao pred kamere i poslao poruku da Hrvatska neće biti Belfast, što je zapečatio dovodeći profesionalca Tomislava Karamarka za ministra policije. Možda današnja situacija nije tako dramatična. Možda eksplozivne naprave nemaju tako zloćudan potpis. Počinitelji ni motivi još nisu poznati pa ništa ne treba prejudicirati. Premijer Milanović možda ne mora smjenama u policiji demonstrirati odlučnost, ali neoglašavanje čelnih ljudi u državi u ovakvoj situaciji pogoduje širenju glasina i stvaranju panike. Vjerojatno bi se i predsjednik Republike trebao obratiti javnosti i ozbiljnošću svoje funkcije pozvati na smirivanje u posljednje vrijeme jako podignutih tenzija. Nikoga ne treba prozivati, ali javnost treba upozoriti da neodgovorni dileri histerije ugrožavaju stabilnost države.
Očajna ekonomska situacija gotovo neminovno rezultira i društvenim potresima. Bilo je samo pitanje vremena kada će gospodarsko urušavanje početi proizvoditi i političku rastrojenost. Nezadovoljstvo i nervoza neprestano rastu. Takva situacija traži razumne glave, a ne piromane. Međutim, Hrvatska je suočena s pravom provalom nepojmljivo neodgovornih poziva na sukobljavanje i nasilje. I to s mjesta koja bi morala funkcionirati mirotvorno. Crkva danas prednjači u huškačkom govoru. Radikalizirani biskupi, koji pokušavaju supstituirati opozicijski prilično krepani HDZ, oglašavaju se retorikom zloglasne splitske Rive. Otvoreno prijete miru i prizivaju građanski rat. Nećemo tvrditi da između političkom mržnjom nabijenog istupa biskupa Pozaića i bombi u Zagrebu ima bilo kakve veze, ali krik i bijes s oltara, neodgovorno loženje javnosti stvara eksplozivnu atmosferu. Svjedoci smo, nije bilo davno, protekli se rat kovao na sličan način, prejakim riječima, propagandnim sredstvima.
Vladajuća garnitura nedopustivo podcjenjuje opasnost. Ignorira potrebu komuniciranja s javnošću. Ne okuplja, nego nepotrebno odbija i antagonizira potencijalne saveznike. Neki ministri uporno demonstriraju svoj bombaški karakter. Umjesto smanjivanja nepetosti, povrh svega pripreme za lokalne izbore nepotrebno povećavaju opću nervozu. Članovi vladajuće koalicije međusobno ratuju kao najgori neprijatelji. Jedni druge optužuju kao mafijaše. Vlada kao da ne zna da je ponekad dovoljan i manji broj radikalnih, dobro organiziranih skupina da izazovu nemire i naprave kaos u državi. Kad su napetosti tako velike, nikad se ne zna što će poslužiti kao detonator. Vladu, opoziciju, relevantne društvene skupine, a pogotovo Crkvu koja u ovom trenutku jaše na čelu kolone destruktivaca, potrebno je pozvati na uozbiljenje. Zaustavite se, dok još nije kasno! ( Jelena Lovrić)