Kao što je Jutarnji već izvijestio, zaključak i preporuka stručnog savjetničkog tima ministra obrane za zrakoplovstvo koji čine umirovljeni generali Josip Čuletić, Josip Štimac i Vlado Bagarić glasi da su švedski Gripen JAS 39 C/D verzija i južnokorejski FA-50 najbolje opcije za opremanje Ratnog zrakoplovstva novim avionima.
- Naš je zaključak da Hrvatska treba zadržati borbeno zrakoplovstvo te preporučujemo da se odluka o zadržavanju donese početkom sljedeće godine, a da se odluka o odabiru vrste aviona donese do kraja 2017. godine - rekao nam je Josip Štimac, ne želeći detaljnije govoriti o zaključcima osim što nam je potvrdio da su zaključili “koji su to avioni priuštivi i održivi Republici Hrvatskoj”. Ti zaključci preneseni su ministru obrane i predsjednici Republike.
Iz utrke je, barem prema mišljenju struke, ispao američki F-16. Naime, Sjedinjene Američke Države već godinama objašnjavaju kako neće sufinancirati Hrvatskoj nabavu borbenih aviona kroz svoje fondove vojne pomoći te poručuju da Hrvatska može kupiti avione ako ih si može priuštiti.
Nakon što je Rumunjska nedavno kupila 12 polovnih F-16 od Portugala, europske savezničke države su objavile kako više nemaju polovnih aviona na prodaju. Stoga je otpala i varijanta nabave putem ovog modela. Osim toga, operativni troškovi korištenja F-16 daleko su veći od svih drugih aviona, a prilagodba zemaljske infrastrukture ne iziskuje višemilijunska ulaganja. Stoga je, bez obzira na strateško partnerstvo, kupnja američkih aviona od Izraela iznimno nepovoljna.
To možda najbolje pokazuje gore navedeni primjer Rumunjske. Ova zemlja je kupila 12 “šesnaestica” starih između 30 i 35 godina za 628 milijuna eura bez ikakvog ulaganja u gospodarstvo. Rumunjska će još dodatno utrošiti još oko 500 milijuna eura za prilagodbu zemaljske infrastrukture. Takav ili sličan aranžman za Hrvatsku je neprihvatljiv.
Više naših sugovornika potvrdilo nam je da je sljedeća godina presudna za odluku o nabavi novog aviona. Bez obzira na obavljeni remont MiG-ova 21 i tvrdnje kako su oni operativni sljedećih 10 godina, činjenica je da se zbog rezervnih dijelova na njih može računati, ako ne bude izvanrednih okolnosti, još pet do šest godina. Da bi ih se na vrijeme zamijenilo, hrvatski državni vrh odluku mora donijeti sljedeće godine.
Prema dostupnim informacijama, odluku da se kreće u nabavu aviona treba donijeti u prvom tromjesečju sljedeće godine. Nakon toga odabranim proizvođačima treba uputiti zahtjev za obvezujućom ponudom sa svim tehničkim detaljima. Proizvođačima je potrebno oko pet mjeseci da dostave svoju ponudu. S ponudama na stolu državni vrh bi mogao krajem sljedeće godine donijeti odluku o izboru tipa aviona. Nakon toga s proizvođačem kreću pregovori o ugovoru koji u pravilu traju godinu dana, tako da bi ujesen, najkasnije na zimu 2018. godine Hrvatska mogla sklopiti ugovor o nabavi nove eskadrile. Nakon potpisa ugovora odmah bi trebala krenuti obuka pilota i tehničara te prilagodba zemaljskih sustava.
Švedski SAAB već je ranije objavio kako su oni spremni u roku od godinu dana od potpisa ugovora isporučiti prvi avion. Dakle, u ovom slučaju krajem 2019. godine. No, pitanje je koliko bi Ratnom zrakoplovstvu bilo potrebno da novi avion počne operativno koristiti. Prema nekim procjenama, za operativno korištenje cijele eskadrile potrebno je oko pet godina. No, u slučaju Hrvatske treba biti oprezan jer, primjerice, Oružane snage deset godina nakon potpisa ugovora o kupnji oklopnih vozila Patria operativno koriste samo njih 76 od ukupno 124 kupljenih.
Kako će ići odluka o novoj eskadrili
2017. godina
Do ožujka - odluka o nabavi novog aviona
Svibanj - slanje proizvođačima zahtjeva za konačnu ponudu
Listopad - proizvođači daju svoje konačne ponude
Kraj godine - odluka državnog vrha o odabiru aviona; počinju pregovori o ugovoru
2018. godina
pregovori o ugovoru; obuka pilota i tehničara; prilagodba zemaljske infrastrukture
kasna jesen - potpis ugovora
2019. godina
jesen - moguća isporuka prvog aviona