Uz taktove pjesme Vice Vukova 'Tvoja zemlja' u Zagrebu je otkriven spomenik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, rada akademskog kipara Kuzme Kovačića.
Osim sinova Miroslava i Stjepana na svečanost je stigao cijeli državni vrh. Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić u posljednji je čas otkazao dolazak zbog zdravstvenih problema zbog kojih se trenutno nalazi u Klinici za plućne bolesti Jordanovac.
Uoči otvaranja spomenika na raskrižju Ulice Grada Vukovara i Hrvatske bratske zajednice prosvjedovala je nekolicina građana, piše HRT.
FOTOGALERIJA: Svečano otkrivanje spomenika Franji Tuđmanu
Autor spomenika Kuzma Kovačić rekao je ako mu je 'velika radost i čast' biti autor djela koje 'kiparskim jezikom svjedoči o duhovnoj veličini predsjednika Tuđmana'.
- To je kip živoga Tuđmana, onoga koji ostaje s nama. Naoko jednostavna, a uistinu veoma složena kiparska kompozicija - rekao je autor govoreći na početku ceremonije, prenosi N1.
- Riječ je o posebnoj skulpturi koja 'sjaji nadom' koja označuje kraj svih protuhrvatskih snova.
Premijer Andrej Plenković naglasio je da je Tuđman svojim djelovanjem zaslužio i ovakav oblik počasti u glavnom gradu.
- Bio je politički lider koji je uspio uspješno prepoznati znakove vremena. Svojim okupljajućom, pomirbenom i državničkom politikom postavio je temelje Hrvatske - rekao je Plenković.
Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović istaknula je kako je cijeli hrvatski narod čekao godinama na spomenik Franji Tuđmanu.
- Pretrpjevši velika stradanja i opterećen nepravednim stigama hrvatski je narod u bivšoj državi bio osuđen na drugorazredni položaj, naglasila je predsjednica podsjetivši kako se Tuđman izložio progonu jer je znao da se bez žrtve ne može ostvariti ništa veliko te kako je Tuđman znao da se ključni povijesni trenutak ne smije propustiti.
- Ni trenutka nije zdvajao niti se dao pokolebati u svojim ciljevima, rekla je dodajući i kako Tuđman nakon Oluje nije nadmeno trijumfirao nego je s otvorenom rukom došao u Vukovar.
- Prvi hrvatski predsjednik upisan je u našu povijest kao velikan i zadužio nas je za mnoga stoljeća. Naša je dužnost iskazivati čast njegovoj uspomeni, rekla je predsjednica.
- Hrvatski narod volio je svoga predsjednika, rekla je Grabar-Kitarović ponavljajući Tuđmanove riječi: "Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za što".
FOTOGALERIJA: Prosvjed protiv podizanja spomenika Franji Tuđmanu
-----------------------------
U večernjim satima projekcijom lika Franje Tuđmana na jednoj od zagrebačkih fontana pored Nacionalne sveučilišne knjižnice u Ulici Hrvatske bratske zajednice obilježena je 19. obljetnica smrti prvog hrvatskog predsjednika.
-----------------------------
RANIJE OBJAVLJENO
DANAS SE OTKRIVA SPOMENIK FRANJI TUĐMANU, ALI... 'Njegovo lice je noćna mora za sve kipare, a tu je i još jedan dodatni problem...'
Na stranu što se u 21. stoljeću bavimo realističnim javnim portretima, temom potrošenom u nekim drugim vremenima povijesti umjetnosti, ali ako se već bavimo realizmom i podižemo spomenike na tragu likovnog jezika nekih prošlih stoljeća, pitanje je zašto i takvi spomenici ne mogu biti izvedeni do kraja kako valja.
Podignuto je na mnogim lokacijama mnoštvo spomenika Franji Tuđmanu, raspisivali su se natječaji, pisali smo o karikaturalnosti mnogih od njih. No, ako i ne uzmemo u obzir ta mnoga, većinom amaterska ostvarenja, Tuđmana u haljini ili kako se propinje na konju, i oni umješniji kipari poput Kuzme Kovačića, autora zagrebačkog spomenika Franji Tuđmanu koji uskoro stiže na Sveučilišnu livadu, ne mogu “pogoditi” lice prvog hrvatskog predsjednika.
To misli i njegov sin Stjepan Tuđman, koji je rekao za 24 sata da “ne voli što se kod mnogih kipova uopće ne prepoznaje Franjo Tuđman”, i da su mu “mnogi prijatelji postavili slična pitanja”
Naravno, opis ne mora uvijek biti doslovan, dapače, no govorimo o realističkim spomenicima kod kojih se takav opis, naprosto, traži. U čemu je problem? Postoji poremećaj percepcije ljudskog lica koji po nekim istraživanjima pogađa dva i pol posto svjetskog stanovništva. No, teško je za povjerovati da baš svi naši kipari imaju prozopagnoziju. Moglo bi se postaviti pitanje je li primjerice ban Jelačić uistinu takav kakav je prikazan Fernkornovim spomenikom na trgu ili ga naprosto ne pamtimo jer je živio daleko u povijesti, kao što, pak, većina nas pamti kako je izgledao Franjo Tuđman. S druge strane, za spomenik Josipa Broza Tita koji je napravio Antun Augustinčić, jedan od najtalentiranijih kipara svoje generacije, neosporno je da je to kvalitetno izvedena spomenička plastika te da nalikuje maršalu. Spomenik koji će se postaviti u Zagrebu viši je od četiri metra, ne računajući postolje. Njime, barem prema prvim prikazima, a poznati su još neki Kovačićevi portreti Franje Tuđmana, dominira svojevrsna plošnost, na licu kao da je prikazana odsutnost. Kovačiću, koji se i sam okušao u politici, u stranci Hrast, otprije nije strana politika prvoga hrvatskog predsjednika, dapače radio je i “Oltar domovine” na Medvedgradu. Neosporno je da Tuđmana cijeni, kao i najveći dio kipara koji su oblikovali njegov lik. Međutim, iako talentiraniji, ni Kovačić ga nije uspio do kraja pogoditi. Mnogi naši kipari s kojima sam razgovarala tijekom niza javnih natječaja za spomenik Franji Tuđmanu rekli su da su tehnički problem naočale koje je nosio te da je inače Tuđmanovo lice teško i nezahvalno za portret.
Grč lica
Ipak, takav će problem vješti kipar savladati ili će naočale naprosto izbjeći, kao što je već učinio Kuzma Kovačić u Škabrnji. Možda je problem u tome što se na takve natječaje u većini slučajeva javljaju kipari koji su Tuđmanovi politički istomišljenici, ali tada se opet treba u obzir uzeti primjer Augustinčića i Tita koji su također bili politički bliski. Pred kraj života za Tuđmana se znalo činiti da je u grču, pa je možda i tu problem, kako pokazati taj grč.
Zašto nam nijedno lice oca nacije ne izgleda onako kako mislimo da bi trebalo, postoji li nekakav problem s njegovim licem zbog kojeg nam većina tih likova izgleda neprepoznatljivo, je li problem u naočalama ili percepciji, odgovaraju naši sugovornici iz različitih područja.
Jedan od naših najtalentiranijih kipara i predstojnik Katedre za kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Alem Korkut nikada se nije natjecao za izradu spomenika Tuđmanu. No, autor je nekoliko hvaljenih rješenja za spomenike Domovinskom ratu. Na pitanje o zdanjima posvećenim prvom hrvatskom predsjedniku odgovara: “Prvo bih postavio pitanje zašto uopće spomenik mora biti figurativan, je li Tuđman ostavio išta drugo osim tijela za sobom, zašto se ne bavimo simbolikom? Problem češće može biti u natječajnom konceptu koji vodi tragikomičnim situacijama. Jedan moj kolega koji se javio na natječaj otkrio mi je da se najviše mučio s položajem njegovih ruku. Kovačićev spomenik riješio to je tako da stavi ruku na srce, u iskoraku u bolju budućnost, što je jedna patetična gesta. No, rekao bih da ništa drugo u našem društvu ni ne može biti prihvaćeno; većinom i radimo stare spomenike.
Augustinčić i Tito
Naočale su uvijek problem, nisu organski dio lica, strano su tijelo. Na fotografijama je u naočalama uvijek prisutna refleksija. Pitanje je i boje i niza tehničkih stvari, ali vješt kipar to može bez problema riješiti. A ako već ne postoji tehnička vještina za njihov prikaz, možda je jedno od rješenja da ga se pokaže u mladim danima, kada nije nosio naočale. Ipak, ponavljam, stvar je više u konceptu; takav način spomeničke plastike kakav se traži vodi nas unatrag”. Kada smo posljednji put razgovarale o spomenicima, Sandra Križić Roban, povjesničarka umjetnosti s Instituta za povijest umjetnosti koja se u svojem znanstvenom radu bavi i pitanjem spomenika, rekla mi je da se naprosto boji što će generacije koje dolaze misliti na temelju spomenika o nama. Na pitanje o licu i liku Franje Tuđmana odgovara: “Ne iskazuje se brojem spomenika poštovanje prema osobi koju se portretira. Pitanje je koji je kipar uopće ikoga pogodio u takvom kontekstu političke skulpture. Postoje izuzeci. Koliko je poznato, Antun Augustinčić neko je vrijeme provodio s Titom, dijelili su politički svjetonazor, ali su bili i bliski i vidi se njegov specifičan stav prema osobi koju portretira. Kipari Tuđmanovih spomenika u najvećem broju slučajeva ne ulaze u dijalog s likom kojeg predstavljaju. Kovačić, koliko znam, dijeli stavove s Tuđmanom, ali na licu je prisutna jedna plošnost, nemogućnost izraza. Poplava je kipova posvećenih prvom hrvatskom predsjedniku, a po svojoj prilici od njih tristotinjak ne vrijedi ih oko 290. Žao mi je i neugodno jer imamo dobre umjetnike, čak i ako se odlučimo za takve, realistične portrete. Općenito u tim kipovima nedostaje jedna bliskost, ne vidim neki stav prema Tuđmanu, nego megalomaniju i odrađivanje zadataka”.
Povjesničar Tvrtko Jakovina tvrdi: “Da, Tuđmanovo lice kao da je postalo kiparima neuhvatljivo. Dobar dio kipara koji su napravili spomenike Franji Tuđmanu veliki su zagovornici prvog hrvatskog predsjednika, a iz njihovih radova izgleda kao da je upravo obrnuto. Tuđman nije crno-bijela ličnost kakav se prikazuje; on je mnogo kompleksniji. A ako se već zahtijeva da spomenik bude realističan, nije mi posve jasno što predstavlja odjeća koja je oko njega omotana. Kao da nedostaje tehnički umješnih kipara kakav je bio Augustinčić; njegovu se spomeniku nema što prigovoriti. A ako već nisu vješti s tehničke strane, neka ga prikažu u mlađim danima. Važno je pitanje što mi ovim skulpturama poručujemo pojedincu koji dolazi u grad, što želimo poručiti ovakvim spomenicima koje podižemo, povratkom na kič, glorifikaciju. Spomenicima se prikazujemo kao nacija koja se glorificira, ali se ne suočava s prošlošću, nacija koja je površna i sklona pojednostavljivanju, bez mogućnosti za kritički odmak”.
Medijska slika
Milan Košuta, psihijatar, daje mogućnost da je problem u Tuđmanovu čestom izrazu lica: “Nisam se nikada susreo s Tuđmanom i govorim samo na temelju osobnog doživljaja preko medija. Meni je kod njega u prvom planu bila ljutnja, a potom sve ostalo. I stvarno, ako je tome tako, nije lako ni kiparima ni članovima komisija koje odabiru radove. Čovjek je bio pobjednik u dva rata, osnovao je državu, narod ga je volio, a ljuti se. Nije se takav kipar još rodio i ne vjerujem da će se roditi koji bi taj problem riješio i usto da mu svjetina kliče zbog spomenika koji je izradio”.
Sociolog Dražen Lalić smatra: “Tuđman je bio državnik, ali kontroverzni. Otvorio je neka teška pitanja koja još uvijek nisu riješena, i to je vjerojatno jedan od razloga iz kojih ga kipari ne mogu prikazati objektivno. U pozadini rasprava o svim tim obilježavanjima njegova lika i djela spomenika leži jedna nelagoda. Drugi je problem što postoji malo kvalitetnih dvorskih kipara kod nas, uglavnom su oni koji su stranački podobni netalentirani”.