U tajnim CIA-inim i FBI-evim spisima o Andriji Artukoviću, ministru unutranjih poslova NDH kojega je Jugoslavija tražila zbog ratnih zločina, s kojih je skinuta oznaka tajnosti, velika se pažnja pridavala i tadašnjem jugoslavenskom konzulu u San Franciscu, Siniši Košutiću, inače svekru Nevenke Tuđman, kćeri prvog predsjednika RH Franje Tuđmana.
On je, naime, bio zadužen da prati svaki Artukovićev korak i da neprestano kod američkih vlasti inzistira na izručenju Jugoslaviji. U jednoj od bilješki se navodi da Košutić ne zna kako će sud presuditi, ali mu se čini da bi Artuković lako mogao biti osuđen na smrt. Osim toga, Košutić se bavio i pitanjem nasljedstva koje tada nije bilo regulirano između dviju država, što je predstavljalo problem jer brojni iseljenici iz Jugoslavije nisu mogli doći do svoje imovine.
U nizu tajnih i desetljećima skrivenih zabilješki njegovo se ime spominje iznimno često, kao “subject”, a prati ga se do nevjerojatnih detalja - s kim se nalazio, kamo je putovao i kada, gdje je odsjedao, kome je odlučio čestitati Novu godinu ili izraziti sućut. Izvori koji su američkim tajnim službama isporučivali čak i najmanje detalje o njegovim aktivnostima navode se pod šiframa “T-1”, “T-2” ili, pak, “T-7”, a njihova upućenost u ponašanje konzula i sklonost detaljima u nekim slučajevima doista zapanjuje.
Razlog zbog kojega su ga pratili navodi se u jednoj od depeša. Vjeruje se da je Košutić predstavnik Udbe i agent jugoslavenske vlade, koji je od svog dolaska u San Francisco 1950. bio zadužen za pripremu izvješća i “iscrtavanje karaktera” jugoslavenskih imigranata i organizacija.
Kako se može iščitati iz spisa, za to je imao razrađen sustav. Imao je različite kartice u boji s imenima ljudi s kojima je stupao u kontakt. Žuta boja kartice označavala je one koji su bili “neodlučni”, dok je plava označavala one “na našoj strani”. Svaka od kartica, naravno, imala je i detaljne podatke o toj osobi.
Iz tajnih bilješki doznajemo da je Košutić, kako tvrdi depeša od 26. travnja 1954., s obitelji otišao na trotjedni odmor automobilom Dodge. “Prije odlaska na put posudio je knjigu ‘Prava stranog konzula u SAD-u’ i dao do znanja da je želi koristiti tijekom odmora”, piše u depeši. Strepio je koliko će još dugo biti u SAD-u, a mučili su ga i financijski problemi. Godine 1953. imao je problema s plaćanjem računa pa je supruzi rekao da troškove, poput onih za pranje rublja, “smanji na minimum”.
Plaća mu je u tom istom mjesecu iznosila 592,40 dolara, a navodno se žalio svojoj supruzi “da dok on radi, kao obično, njegov nadređeni, generalni konzul Rafo Ivančević, i vicekonzul Miodrag Vitorović šetaju po gradu”.
Što se tiče veleposlanika Vladimira Popovića, jedna od depeša nimalo ga ne štedi. “Izvori T-1 i T-3 tvrde da Popović i dalje strogo upravlja ambasadom. Općenito ga se boje i mnogi od zaposlenika su izrazili vjerovanje da ambasador i njegova žena Vjera nisu mentalno stabilni”, stoji u depeši.
Popović je, dodaje se, poznat po čestom divljanju u ambasadi i u rezidenciji. I njegov privatni život je i dalje, tvrdi se, vrlo kompleksan, s “izvanbračnim aktivnostima”. Dok je bio u Rusiji, stoji u depeši, “petljao se s raznim Ruskinjama”.
TAJNA AKCIJA NIKOLE KAVAJE OKO ATENTATA I OTMICE ‘Srpska crkva 1963. željela ubiti Tita’
U jednoj od CIA-inih i FBI-evih depeša spominje se i ime Mije Gavranovića. On, tvrdi se, pokušava uspostaviti kontakt s Andrijom Artukovićem u SAD-u i možda planira otputovati u SAD kako bi ubio Artukovića. O tome su, navodi se, obaviještene i nadležne sigurnosne službe.
U jednoj od kasnijih bilješki spominje se i Nikola Kavaja za kojega izvori tvrde da mu je Srpska crkva platila 33.000 dolara da ubije Tita kad on dođe u SAD 1963. godine kako bi se sreo s tadašnjim predsjednikom Kennedyjem. Dogovor je podrazumijevao i otmicu Artukovića. Kavaja ne samo da je pokupio novac, nego je i neko vrijeme živio od njega.
No, nije bio uspješan ni u jednom od svojih zadataka. Navodno se krio u praznoj kući pokraj Artukovićeve. “Artuković je svako jutro šetao i svako jutro je Kavaja imao priliku oteti ga da je to želio. Umjesto toga, ostao je tamo nekoliko dana i na kraju je uhićen dok je spavao na stražnjem sjedalu prijateljeva automobila. U vrijeme uhićenja imao je automatski pištolj”, piše u bilješci.
Kavaja, tvrdi se nadalje, nije bio jedini koji je pokušao ubiti Tita tijekom njegova posljednjeg posjeta SAD-u. Bilo je i drugih, no izvor, kako se navodi, ne zna njihova imena.