Špijun KOS-a, vojne obavještajne službe bivše Jugoslavije dojavio je Beogradu da će Franjo Tuđman s tadašnjim premijerom Jugoslavije Antom Markovićem i predsjednikom predsjedništva SFRJ Stipom Mesićem imati radni sastanak i ručak u Banskim dvorima u Zagrebu 7. listopada u 15 sati. Kontraobavještajna vojna služba imala je svog čovjeka u Tuđmanovom kabinetu, koji je tada bio u Banskim dvorima na Markovom trgu, objavio je vojni komentator beogradske Politike Miroslav Lazanski. On tvrdi da granatiranje Banskih dvora nije naređeno iz Beograda, nego su se na napad "samoinicijativno" odlučili piloti iz Bihaća.
Dan kasnije, 8. listopada, isticao je tromjesečni moratorij Europske zajednice na proglašenu nezavisnost Hrvatske.
Lazanski iznosi niz detalja o akciji granatiranja Banskih dvora, iako je, kaže, godinama mislio da su Hrvati to sami sebe napali. Piloti su bili stacionirani u Bihaću, ali nisu htjeli poletjeti s aerodroma Željava jer su znali da odatle informacije cure prema Zagrebu. Zato su dva aviona G-4 poletjela sa aerodroma u Udbini. Jedan je avion nosio dvije američke bombe Mk-82 po 227 kilograma, a drugi je u dva lansera imao osam navođenih raketa Munja, piše Lazanski. Jednim avionom je pilotirao Srbin, drugim Hrvat. Jedna bomba Mk-82 pogodila je prostoriju u kojoj su nekoliko minuta ranije sjedili i jeli Tuđman, Mesić i Marković, a druga je pala u dvorište Banskih dvora. Osam raketa Munja pogodile su druge dijelove zgrade, piše Lazanski, i vanjski zid prema Tuškancu. Tuđmana, Markovića i Mesića, tvrdi, spasila su teška hrastova vrata koja su ispala iz ležišta i amortizirala udarni val eksplozije . I to što su ručak završili nešto ranije nego što se planiralo. Tuđman, Mesić i Marković ostali su živi, Hrvatska je dan kasnije proglasila nezavisnost.