Vlado Butina ima kuću u Slunju. U njoj drži fotografsku radnju i studio za snimanje. Desno je savršeni travnjak i stol sa stolicama u hladu stare jabuke. Uokolo trči kuštravi psić. Ima troje djece, a već je i djed. Vozi monovolumen ili takvo što. Nije nadmen i ne hvali se. Lice mu je blago. Priča tiho, sporo i govori samo ono što treba reći. Nije to zbog moždanog udara od kojega se, Bogu hvala, dobro oporavio. Takav je. Od onih je čija su vrata svima uvijek otvorena, ne trebate njemu dvaput kucati zatreba li vam ruka pomoći, bušilica ili čašica razgovora.
Vlado, shvatili ste što želimo reći, nije nikakav superheroj, ni ...