Nakon objave priče o oskvrnućima nadgrobnih spomenika na Lovrincu, javnost je bila šokirana bešćutnim vandalizmom s kojim se nose zaposlenici gradskog groblja, ali i obitelji pokojnih, piše Slobodna Dalmacija.
Za nadzor i zaštitu posljednjeg počivališta zaduženi su zaštitari tvrtke angažirane od strane Lovrinca, a njihova priča neće biti puno ugodnija od prethodno navedene. Naime, na groblju radi tek jedan zaštitar u 12-satnoj smjeni. Zbog obveza za vrijeme sahrana, nisu u mogućnosti obilaziti groblje, tako da u tom periodu vandali skrivećki mogu raditi što požele.
No, osim manjka zaštitara, na što nam se požalio jedan zaposlenik, još su veći problem uvjeti u kojima rade svoj posao.
Od ljetnih vrućina može se pobjeći u hladovinu borova i čempresa, ali od zime, udara vjetra ili kiše osoba se može jedino skriti u toplu prostoriju. Takvo nešto za njih na Lovrincu - ne postoji.
Svaki dan sam ovdje. Od 11 do 15 i 30 sati, ne smijem se maknuti dok traju sahrane - priča nam jedan od zaposlenika tvrtke angažirane na zaštitarskim poslovima.
U tom trenutku smo se nalazili na samom ulazu u Lovrinac.
- Toga dana je kiša neprestano padala, a ja sam stajao na ulazu. Bio sam potpuno mokar. Nakon toga sam morao obići groblje, a kasnije sam sjeo na mokru klupu, u mokroj odjeći s kišobranom iznad glave. Pa onda opet u obilazak i u mokroj odjeći sam ostao do kraja smjene. To su neljudski uvjeti za rad. Promrzao sam i prehladio se, jer se nisam imao gdje presvući. Još se loše osjećam od tog kišnog tjedna - ispričao nam je jedan od zaštitara koji je razočaran tretmanom odgovornih na gradskom groblju Lovrinac. Od kolovoza radi na tom radnom mjestu i zatekao je stanje koje nam je pokušao dočarati.
Naime, on i njegovi kolege, kazao je, nemaju niti jednu prostoriju u kojoj se mogu presvući, ugrijati za vrijeme hladnih dana.
- Kad krene jaka bura ili jugo praćeno kišom, ja sam na jednom mjestu od 11 do 15 sati, bilo ili ne bilo sprovoda. Cijeli ste mokri, nemate se gdje osušiti, presvući, ugrijati… Znate i sami da na buri možete obući dvije jakne, ali vam ništa ne pomaže da se ugrijete, ako ste 12 sati vanka. Jesam li ja stoka da radim po ovakvim uvjetima? Ko redikul i pijančina smrzavam se na klupi, nemam se di grijati za vrijeme pauze... A zima tek dolazi. Ovo malo nevremena što je bilo, ništa je prema onome što nas čeka idućih mjeseci- požalio nam se jedan od radnika te nas odveo do jedine prostorije u kojoj mogu držati svoje radne knjige, naloge i raspored rada.
Riječ je o kućici s trnitom na krovu, a o stanju dovoljno govore fotografije koje su priložene uz članak. Čikovi cigareta na podu, nečista i nefunkcionalna prostorija, sve je samo ne mjesto gdje se osoba može osušiti, ugrijati ili tijekom pauze predahnuti od posla. Ladicu u kojoj drže radne naloge čiste od mišjeg izmeta, ali police duže vremena nisu očišćene, tako da su pune crnih ‘zrnaca riže’.
- Uz to, gospodinu Petru Rodiću, direktoru Groblja Lovrinac, prošli tjedan sam rekao da su mi ukradene osobne stvari iz prostorije u kojoj držimo knjige. Zamislite to. Držimo stvari u prostoriji u koju svatko može ući i ukrasti ih, što se i dogodilo. Rodić mi je na to rekao da nemamo mi šta tu radit - požalio se zaštitar koji je dodao kako psi imaju kućicu, ali oni nemaju. Prisjetio se kako je šef tvrtke za koju radi razgovarao s Rodićem o rješavanju tog problema, na što je, kako nam je kazao, direktor Groblja Lovrinac rekao da će poduzeti nešto po tom pitanju.
- Čak 30 godina ovdje imaju zaštitare, a da nisu bili u stanju na ulazu u groblje napraviti kućicu s jednom utičnicom, kako bi se mogli barem malo ugrijati za zimskih dana ili osušiti odjeću - ogorčen je naš sugovornik.
Problem smo prepričali Petru Bilobrku, direktoru Lovrinca koji nas je preusmjerio na direktora Groblja, a Petar Rodić je poručio da se zaštitar može žaliti svome poslodavcu, a ne njima.
- A poslodavac treba nama. Ja s njihovim zaposlenikom nemam ništa. Oni su zaposlenici tvrtke koja je dobila natječaj, nažalost, tako da se on mora žaliti svom poslodavcu - ponovio je Rodić.
Na to smo mu prenijeli priču našeg sugovornika koji nam je kazao da je njegov poslodavac već razgovarao s Rodićem o tom problemu, na što je direktor Groblja, prema riječima zaštitara, kazao da će se nešto riješiti.
- Nisam ja ništa rekao. Kazao sam da bi to trebali oni osigurati, a ako oni ne osiguraju da ćemo mi. Ja ne znam jesmo mi njima po ugovoru to obavezni. Nama ne treba čuvat kućicu i pećicu, nego groblje - poručio je Rodić te se požalio na rad nekoliko zaštitara.
- Ja imam informacije da kad idemo mi preko dana, da dnevni čuvar napusti groblje nakon nas te da noćni nema s kim izvršiti primopredaju. To je problem, a ne je li se neki zaštitar ima di prisvuć ili ne. To je najmanji problem - kazao je, na šta smo ga mi ponovo pitali smatra li zbilja da je najmanji problem ima li zaštitar gdje presvući mokru odjeću i obući suhu.
- Tako je. To se može osigurati kad god hoće, odnosno ako ko bude tražija…. Odnosno, šta ima u ugovoru s tom tvrtkom, mi ćemo ispoštivat. Ja ne razumin tog čuvara, došao mi je da mu je ukrao marendu. Da su mu sendvič ukrali, navodno. Kako se to nikad prije nije dogodilo? - pričao je Rodić.
Tražili smo ga i da nam objasni kako je moguće da stražari drže radne naloge među mišjim izmetom. Naš sugovornik je, podsjećamo, došao na to radno mjesto u kolovozu i zatekao već opisanu situaciju.
- Neka donesu sebi jedan stol di neće bit izmeta miševa. Mi imamo redovno tretiranje protiv miševa. Šta ću ja sad? Ko mu je rekao da tu stavi stvari. Neka donese svoju neku kasu i zatvori je. Što se dogovorim s njegovim poslodavcem, to ćemo ispoštivati - rekao je Rodić i još jednom ponovio kako čuvaru ne treba prostorija za čuvanje pećice, ali na kraju navodi kako razumije potrebu da se žele zagrijati za vrijeme hladnih dana, međutim to im poslodavac mora osigurati.
- Mi mu moramo osigurat da čuva, a ne da se grije. Od kad su oni došli imamo strašnih problema, s prijašnjom tvrtkom nismo imali problema - zaključio je Rodić koji ih je ovim putem poslao na drugu adresu za prigovore.