U životu sam, sa sramom priznajem, bila na tri prosvjeda: ne znam računa li se zapravo onaj na koji sam pobjegla kao klinka (Radio 101), unatoč tome što sam se zaklela starcima da na to neću ići, ali ja ga računam jer je kao neki početak mojih aktivističkih pretenzija. Bila sam potpuno usrana, ali i potpuno obnevidjela od energije koja se dogodila na Trgu. Nakon toga sam uspjela godinama ne izaći na ulicu, neka kombinacija salonskog ljevičarenja, valjda, adolescentskog narcizma i indolentnosti, a možda čak i tema koje me nisu tako jako angažirale.
U međuvremenu sam počela pisati: isprva o cipelama, al zapravo više o pravu na cipele, pa me onda vrlo brzo napao Jergović da sam glupača, jer tko normalan piše o cipelama i ženama nogometaša - osjećala sam se kao žrtva zlosta...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....