Stanovnici Dalmatinske zagore tvrde da su se ovog ljeta zmije opasno namnožile, da su posvuda, na kamenjaru, u polju, da ulaze u kuće, a mnogi koji su se zadnjih dana vozili po zagorskim prometnicama tvrde da su primijetili velik broj pregaženih zmija koje su se sunčale na vrelom asfaltu. Slično svjedoče i stanovnici otoka, a zmije su navodno viđene i na splitskim ulicama, piše Slobodna Dalmacija.
Ako izuzmemo rijetke ljubitelje egzotičnih životinja kojima su i zmije kućni ljubimci, većini ljudi ovi gmazovi izazivaju osjećaj nelagode i straha. Jesu li paklene vrućine kojima proteklih dana svjedočimo donijele sa sobom i “zmijsku godinu”, kako neki tvrde, i kako se obraniti, pitali smo prof. dr. sc. Borisa Lukšića, predstojnika Klinike za infektologiju KBC-a Split, dobrog poznavatelja ponašanja zmija, ali i drugih otrovnih životinja, i infektologa s bogatim iskustvom u liječenju osoba koje su bile njihove žrtve.
– Epidemiološki podaci govore da se u naše bolnice godišnje primi oko 200 ljudi zbog ugriza ili uboda otrovnih životinja, no iskustvo je pokazalo da rijetko koja od tih žrtava umre. Čak je i šansa da stradate mala ako ne zalazite na mjesta gdje se obično kreću otrovne životinje, među kojima su zmije, pauci, pčele, ose stršljeni, obadi, krpelji. Godišnje se u prosjeku na Klinici za infektologiju u Splitu liječi 10-ak osoba koje stradaju od ugriza otrovnih zmija, a ove godine smo već imali tri slučaja – ističe dr. Lukšić.
– Jučer je hospitalizirana starija osoba koju je ugrizao poskok u mjestu Blizna u trogirskom zaleđu. Ima tešku kliničku sliku otrovanja, s jakim otokom i krvnim podljevom desne ruke i dijela trupa. Primila je serum protiv zmijskog otrova te ostalu terapiju i prognoza je da neće biti komplikacija otrovanja – procjenjuje doktor.
Sve one koji se boje susreta sa zmijama možda će donekle umiriti podatak da u Hrvatskoj obitava 16 vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovne, dvije poluotrovne, a 11 ih je neotrovnih. Otrovnice su: poskok, riđovka i žutokrug.
– Najveće kliničko značenje ima poskok, naša, ali i europska, najveća i najotrovnija ljutica. Od ostalih naših otrovnih i neotrovnih zmija lako ga je razlikovati jer na vrhu glave ima roščić. Poskok je osobito čest u Dalmaciji budući da radije obitava u suhim i krševitim predjelima nego u ravničarskim krajevima. Ugrizi riđovke u Dalmaciji su rjeđi, a od ugriza žutokruga se pratično i ne stradava – kaže dr. Lukšić za Slobodnu Dalmaciju.
Otkrio nam je i kako prepoznati ugriz poskoka, jer žrtve često ne vide zmiju koja ih je ugrizla. Poskok jednim ugrizom injicira u tijelo žrtve, a to su najčešće ekstremiteti, količinu od prosječno 20 miligrama otrova, što za čovjeka može biti smrtna doza. Sam ugriz poskoka kod čovjeka izaziva jaku bol, a lokalno se vide dvije točkaste ranice, koje obično krvare. Ubrzo nakon ugriza lokalno se javlja otok, utrnulost i crvenilo, koje prelazi u manje ili više izražen krvni podljev, koji tijekom idućih nekoliko dana mijenja boju u tamno do žućkastosmeđu. Otok se, na primjer, od ugrizenog prsta brzo širi na cijelu šaku, nakon nekoliko sati i na čitavu ruku.
Na mjestu ugriza mogu se pojaviti krvavi mjehurići, a poslije može doći do infekcije ili razvoja nekih drugih lokalnih komplikacija. U bolesnika mogu biti izraženi i opći simptomi kao glavobolja, osjećaj žeđi, povraćanje, proljev. Može doći do krvarenja iz desni, debelog crijeva, želuca, mokraćnog trakta, razvoja šoka s padom krvnog tlaka, te spuštanja očnih kapaka i poremećaja stanja svijesti – pojasnio nam je infektolog, te optimistično zaključio da su ipak u našim krajevima smrtni slučajevi vrlo rijetki, jer se većina ugrizenih osoba javi na vrijeme u zdravstvenu ustanovu, gdje dobije odgovarajuću pomoć.
Smrtnost od ugriza otrovnica na našem području iznosi svega 0,4 posto, pa su u posljednja tri desetljeća u Dalmaciji zabilježena tri smrtna slučaja.
Preventivne mjere
Treba biti pažljiv pri hodanju i kretanju jer zmija najčešće grize kada je iznenađena i kada čovjek dođe u milje gdje ona obitava. Dobro je sa sobom nositi štap i pri kretanju kroz kamenjar, visoku travu ili druga područja gdje ima otrovnica, povremeno lupati štapom, lomiti granje, jer u takvim okolnostima zmije se obično sklone s puta kojim se krećemo. Pri susretu s otrovnicom, čovjek treba nastojati sačuvati prisebnost duha, mora ostati miran, i nikako ne bježati, jer to otrovnicu prestraši i tada ona napada.
Nestručne osobe ne smiju davati serum!
Budući da primjena seruma može dovesti do alergijske reakcije (anafilaktičkog šoka), on se obično primjenjuje u zdravstvenoj ustanovi u prisutnosti liječnika. Nikako se ne preporučuje da nestručne osobe primjenjuju serum na terenu. Roditelji ne smiju ostaviti djecu bez nadzora ako idu na mjesta gdje obitavaju otrovne zmije, jer su djeca manje oprezna, naročito kada se igraju, i manje su sposobna izbjeći ugriz kada se susretnu s otrovnicom. I uvijek sa sobom nosite mobitel kako biste mogli pozvati pomoć ako je riječ o težoj kliničkoj slici otrovanja.
Prva pomoć kod ugriza otrovnica
Što učiniti ako nas ugrize poskok i kako pružiti prvu pomoć stradaloj osobi?
– Najprije treba pokušati utvrditi je li bolesnika zaista ugrizla otrovnica. Ako nema karakterističnih točkastih ranica, lokalne boli, otoka i krvnog podljeva (koji brzo nastaju nakon ugriza otrovnice, obično unutar dvadesetak minuta), te opće obamrlosti i slabosti, s priličnom sigurnošću možemo reći da se ne radi o ugrizu otrovnice. Ako utvrdimo da je riječ o ugrizu otrovnice, žrtvi na terenu trebamo pružiti prvu pomoć koja se sastoji u smirivanju, te ispiranju mjesta ugriza nekim dezinfekcijskim sredstvom ako nam je dostupno.
Zatim ugriženoj osobi treba skinuti prstenje, ručne ure, narukvice i drugo s ozlijeđene ruke ili noge zbog vjerojatne pojave lokalnog edema. Bolesnik mora mirovati, a zahvaćeni ekstremitet treba imobilizirati kako bi se smanjilo širenje otrova. To se najbolje postiže udlagom. Zatim slijedi transport u najbližu zdravstvenu ustanovu, po mogućnosti na nosilima, ali ako se to ne može organizirati, onda nikako ne trčati, nego hodati s pauzama.
Neke druge mjere kao isisavanje otrova iz ranica ili zarezivanje mjesta ugriza žiletom, skalpelom ili nekim drugim oštrim predmetom, dr. Lukšić ne preporučuje jer te mjere učinjene na terenu mogu prouzročiti ozljedu tetiva, živaca, krvnih žila ili dovesti do infekcije.
U zdravstvenoj ustanovi liječnik će primijeniti odgovarajuće terapijske mjere, od kojih je najvažnija davanje seruma protiv zmijskog otrova te zaštita protiv tetanusa. Ako se rana inficira, primjenjuju se i antibiotici, a ponekad je prijeko potrebna i kirurška intervencija.
Ofidiofobija
Od ofidiofobije (straha od zmija) barem u blažem obliku pati trećina odraslih ljudi, tvrde psiholozi, i dodaju da je ovaj strah među 10 najčešćih fobija. Inače, polovina ljudi koji se boje zmiju nikad nije vidjela uživo, pa je vjerojatno da strah prozlazi iz predrasuda koje nastaju na temelju informacija dobivenih iz filmova i mitova koji kroz stoljeća ove životinje uglavnom prikazuju u negativnom kontekstu.