Kad krajem lipnja konzervativci krenu u Hod za život, pod razvijenim će se zastavama zajedno prošetati Miroslav Škoro i Božo Petrov, Ladislav Ilčić i Nino Raspudić... Sve će ih zajedno voditi Željka Markić. Ujedinjene u istoj ideji zagovorništva jedne od osnovnih ideja hrvatskog konzervativizma, “prava na život”.
Da, Hod za život, kako kaže predsjednik udruge Vigilare Vice Batarelo, trebao bi se održati krajem šestog mjeseca, tek nekoliko dana uoči održavanja parlamentarnih izbora, a ako ishode sve dozvole, to će vjerojatno biti najveći predizborni skup konzervativne desnice i katoličkih laičkih udruga. No, iako naizgled zajedno, borci “za zaštitu svakog ljudskog života od začeća do prirodne smrti bez diskriminacije” su i te kako razjedinjeni.
Čak toliko da su međusobne netrpeljivosti, i ništa drugo, kumovali njihovom odvojenom izlasku na izbore. Iako će ih to, na koncu, slažu se svi analitičari s kojima smo razgovarali, koštati značajnog broja saborskih mandata, koje su zajedno mogli dobiti. Iako se iz “tima Škoro i “tima Most” danas busaju o prsa svojim izbornim adutima, radi se o ljudima koji su svi potekli iz iste loze “obiteljskog stabla”. Stablo je već odavno napuklo i danas se oni gledaju preko nišana. Nakon razgovora s desetak aktera konzervativne političke scene, jasno je jedno. Iako dijele političku platformu i puna su im usta riječi “zajedništvo”, osobno bi tu suradnju, očigledno je, najradije izbjegli. Već najjača imena hrvatske konzervativne scene, Željka Markić i Ladislav Ilčić, nisu mogli ni prije, pa ni sad ne mogu zajedno. Kratak podsjetnik. Željka Markić i Ladislav Ilčić bili su u stranci Hrast, i tada su zajedno s ostalim katoličkim laičkim udrugama pokrenuli referendum o braku. Nakon uspjeha su se razišli, a sve je kulminiralo prije dvije godine kada je ova ljubav konzervativnog miljea završila razvodom.
Svađa oko referenduma
Priča koja je posvadila glavne hrvatske konzervativce je sljedeća: Ladislav Ilčić i Hrvoje Zekanović i laičke katoličke inicijative u proljeće 2018. godine pokrenule su inicijativu Istina o Istanbulskoj i započeli s prikupljanjem potpisa za referendum, kojim bi se građani izjasnili žele li ili ne ratifikaciju Istanbulske konvencije. U međuvremenu se Narod odlučuje Željke Markić, po tumačenju ostalih, ukrcao na taj vlak nezadovoljstva konzervativaca zbog Istanbulske, i pokrenuo prikupljanje potpisa za referendumsku inicijativu za promjenu izbornog sustava. Obje su inicijative željele potpise prikupljati među vjernicima prije i poslije mise, čime su i svećenike “prisilili” da se podijele. Jedni su podržavali Ilčića, drugi Markić, a na kraju problem među “posvađanom djecom” riješili tako što nisu dopustili reklamiranje s oltara. Prešutno su ipak sve dopustili.
Ladislav Ilčić
Ilčić je zamjerio Željki Markić da je svojom inicijativom unijela zbunjenost među građane, jer su s čisto političkim pitanjem uletjeli u njihov termin referenduma o svjetonazorskom pitanju. Pritom je ovaj i značajno ranije najavljen. Markić je ujedno i podrivala Ilčićev referendum, govoreći da nema smisla i da će na Ustavnom sudu sigurno pasti. Natezalo se tu i oko pitanja čiji su koji birači, ali službeni komentari obje strane su izostali. Razmak između štandova dviju inicijativa pred crkvenim vratima označio je i početak službenog udaljavanja Željke Markić i Ladislava Ilčića. Taj jaz nisu do danas premostili. U međuvremenu je portal Narod hr. Željke Markić uglavnom bojkotirao bilo kakve vijesti o Ladislavu Ilčiću i njegovim inicijativama.
Ilčić, danas dopredsjednik Suverenista priključio se “timu Škoro” dok Željka Markić još uvijek kalkulira. Ona neće na izbore, ali želi, produženu ruku svoje građanske inicijative u Saboru pa mora odabrati jednu od dviju konzervativnih opcija. Iako bi prema svojemu svjetonazoru bila bliže Škori, s njim je u lošem odnosu. Kad je Škoro u predsjedničkoj kampanji najavio da će rado doći na Hod za život ako ga pozovu, Željka Markić je rekla da su ga već zvali kao pjevača, ali je odbio. To je, pokazalo se, bila laž. Također, Markić je u predsjedničkoj kampanji navijala za Grabar-Kitarović.
Sada se stoga okrenula Mostu na čijoj se listi nalaze lica koja itekako simpatizira. Kad je bivši kolumnist Večernjeg lista i politički komentator Nino Raspudić, objavio izlazak na izbore na listi Mosta, bilo joj je, kaže, “jako drago”. Hvali komentatora, tek uz malo distanciranje.
Nino Raspudić
“Hvalim ja i Raspudića i Hasanbegovića (tim Škoro op.a.)”. Ne skriva da joj treba, poluga u saborskim klupama.
- Pa to je najnormalnije za ljude koji se bave civilnim društvom, da imaju na poziciji ljude koji će ih autentično predstavljati - kaže Markić za Nedjeljni. Njoj je kaže, žao što su se konzervativci razjedinili.
- Osobno sam radi donta zagovarala zajedničku platformu. Izračunali smo da bi se tako moglo dobiti i 20 do 30 mandata - kaže.
Nino Raspudić uzvraća komplemente Željki Markić. Kažemo da ona navija za njega.
- Nije mi to tako eksplicitno rekla, ali znam da navija za mene. Pa navijam i ja za nju - kaže nam Raspudić.
Novi kadar
Hvali njezin rad u civilnom društvu, a njeni suradnici kažu da je u šali zove “mamom”. Nino Raspudić novi je politički kadar. Razgovarao je, kaže, i sa Škorom i s Božom Petrovom.
- Škorine ljude ne poznajem, a bilo mi je važno da u izbornoj jedinici koju nosim sve ljude poznajem i pa smo se razišli - kaže.
Kao ni ona njega, ni Ladislav Ilčić ne spominje Željku Markić. U jednom ju je intervjuu nazvao osobom “koja se voli svađati”. Dok ona naginje Mostu, on se odlučio za Škoru. Iako su Suverenisti imali trzavica prema tom kandidatu. Smetalo ih je, što se njihov sadašnji suradnik, često naslikavao s Mostovcima u predsjedničkoj kampanji dok je njih stavljao sa strane. Sad govori drugačije.
Željka Markić
- U timu Škoro sam zbog spremnosti na zajedništvo, koju smo i kao hrvatski suverenisti pokazali na EU izborima. Most se odlučio za samostalni izlazak - kratak je Ladislav Ilčić. Dok se Škorini ljudi kunu u zajedništvo, političkim se analitičarima u ovom kontekstu od te riječi ježi koža. Žarko Puhovski kaže da je Markić “dovoljno naučila da se politikom pokuša baviti preko posrednika, ali ona je siva eminencija”. - Zajedništva nema. Navodni konzervativci, jer oni to u pravom značenju te opcije, nisu, pomažu HDZ-u jer se ne mogu međusobno dogovoriti. I jedni i drugi bi htjeli biti “hadezejskijima” od HDZ-a. Tuku se za ostatak biračke mase iz bazena HDZ-a, a za koje je HDZ zaokrenuo ulijevo - kaže.
Bore se za istu stvar
Činjenica je da se konzervativci svade kao da se ne bore za istu stvar. Čas su u jednom, čas u drugom taboru. Slaven Dobrović u koalicijskoj je Vladi HDZ-a i Mosta bio ministar zaštite okoliša i energetike s liste Bože Petrova, a danas je odabrao Miroslava Škoru. Uskoro bi im se mogla pridružiti i europarlamentarka Marijana Petir, koju vabi i HDZ. Ona, pak, još uvijek važe. Na pitanje koja joj je opcija bliža i zašto, kratko je odgovorila.
Marijana Petir
- Znate da ne dajem izjave dok pregovaram - jasna je Petir. Na njenoj listi za EU izbore bio je pak sin nekad poznatog HDZ-ovca Drage Krpine, Tvrtko, član inicijative Narod odlučuje. To pokazuje vezu, ali teško je prognozirati da će zbog toga Petir doći na Mostovu listu. Analitičari smatraju da kod Petir ulogu neće igrati ideali, nego mjesto na listi. Od političara s kratkom i iole značajnijom ulogom na nacionalnoj sceni je i već zaboravljeni Tim Orešković. Bilo je dovoljno da se bivši premijer fotografira sa Škorom pa da krenu nagađanja o njegovom povratku u politiku. Hrvoje Zekanović, suradnik Ladislava Ilčića iz Škorinog tima, danas predsjednik Suverenista, također se poziva na zajedništvo.
- Ja ne vidim razjedinjavanje koje sugerirate, nego okupljanje. Konzervativaca koji se tako i jasno deklariraju - objašnjava. Njemu je, kaže, jako žao što Most nije prepoznao ideju zajedništva “jer smo zajedno mogli pomesti HDZ i SDP”.
Još jedno javno ime na Škorinoj listi Domovinskog pokreta je novinarka i politička analitičarka HRT-a, Karolina Vidović Krišto. Uživo je u eteru izjavila kako se čak 93 posto Hrvatica starijih od 20 godina odlučuje na abortus, a u emisiju “Dobro jutro Hrvatska” u goste je 2018. godine pozvala Igora Vukića, autora knjige “Radni logor Jasenovac”. Zbog svojih je homofobnih stavova završila u tekstu “Izbori za Homofoba i Homofrenda 2013. godine” udruge Zagreb Pride. Tužila je Udrugu. Željka Markić bila joj je velika podrška i dobila je odštetu od 41.000 kuna. Ipak Krišto se odlučila za Škoru.
I Most se u utrci za biračima okrenuo poznatim licima. Osim Raspudića i njegove supruge Marije Selak, tu je Marin Miletić, vjeroučitelj koji je nacionalno poznat postao nakon govora na štrajku prosvjetara. On će biti nositelj liste u 8. izbornoj jedinici, Istri i Kvarneru. On je jedan od organizatora Hoda za život u Rijeci. Na Mostovoj listi bit će i odvjetnik Krešimir Planinić koji je sa Željkom Markić prije četiri godine osnovao stranku Projekt Domovina. Ovakav koloplet živopisnih likova, koji se međusobno gledaju preko nišana, analitičarima ne sluti na dobro.
Preko nišana
Puhovski je uvjeren da će Škori biti strašno “snalaziti se u maloj bari s puno krokodila”.
- Ako hoćeš mačku, moraš uzeti i rep, kaže kineska poslovica - poručuje Puhovski. Vjeruje da će se pokazati kako je, recimo, Nino Raspudić imao veću ulogu kao komentator nego “kao povremeni, tu i tamo govornik iz zadnje saborske klupe”. Po njemu je HDZ brzao s izborima upravo zato da spriječi Škoru u organizaciji tog tabora. Ni Mate Mijić, bivši glasnogovornik Miroslava Škore, koji se iz politike povukao, kaže, iz “čisto profesionalnih, novinarskih razloga”, ne vjeruje u postizbornu idilu. Smatra da ni jedan od dva tima, Škorin i Most, nemaju šansu opstati u Saboru.
- Teško je ove pojedince očekivati u istom saborskom klubu i sa zajedničkim interesima. Vrlo je izvjesno da će od dva bloka u Saboru nastati više njih. Osobito jer postoji mogućnost da HDZ povuče nekoga u koaliciju - kaže Mijić. Kao što se konzervativci međusobno gledaju preko nišana, ni u HDZ-u i SDP-u, smatra Mijić, nije drugačije. Ipak, razlika je velika.
- Prijepora na osobnoj razini i u programima, ima i među velikima, ali ono što njih drži zajedno je interes. Sve skupine s ruba mainstrema koje se tek žele politički artikulirati, još uvijek nemaju materijalni interes. U velikim strankama se svade i na kraju svi pomire i idu po plijen. Ovi ljudi taj interes ne vide pa ih idealizam vodi u isključivost i rješavaju se prvih suradnika. Iz ciklusa u ciklus ne mogu se dogovoriti o zajedničkom nastupu. Tako se nisu mogli ni sad. Dvadeset godina im treba da se prilagode dontu, a ako to i uspiju, zbog neke tričarije na kraju odu zasebno i propadaju im glasovi - zaključuje.