Tridesetogodišnje reduciranje ženskog prava na pobačaj u Hrvatskoj, u kojoj je priziv savjesti podmazan vjerskim osjećajima i politikom ignoriranja ustavne odredbe o sekularnosti države u praksi dobio prednost pred zakonskim pravom žene na pobačaj, izazvalo je masovni revolt.
Ovo su najjači razlozi zbog kojih je ženama dosta trpjeti institucionalno nasilje u zdravstvenom sustavu.
Dosta!
*zabrane i otežavanje prava na pobačaj
Pobačaj u Hrvatskoj legalan je već 70 godina! Prvi zakon donesen je 1952. godine, posljednji put liberaliziran je 1978. i Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece ženama je zajamčen legalan i dostupan pobačaj. Njegovu ustavnost potvrdio je i Ustavni sud; nerođeno biće uživa zaštitu samo do one mjere do koje se ne sukobljava s pravom žene na privatnost. U stvarnosti žene su prisiljene obijati vrata od bolnice do bolnice: odvraćaju ih s "nek' još malo razmisle", zavlače čime gube dragocjeno vrijeme ili ih otprave da odu u Sloveniju. Mirelu Čavajdu uvjeravali su da uopće nema pravo na prekid trudnoće, zatajili su joj da joj može pomoći komisija, a potom tvrdili da neće naći niti jednog liječnika koji će joj pomoći.
*priziva savjesti na račun psihičkog i fizičkog zdravlja žena
Nakon što su 2003. zdravstveni djelatnici dobili pravo da radi svojih vjerskih ili moralnih nazora smiju "odbiti provođenje dijagnostike, liječenja i rehabilitacije pacijenta", Hrvatsku je preplavila epidemija priziva savjesti. Na udaru su se našle žene: nije poznato da se i u jednoj drugoj grani medicine, osim ginekologije, liječnici pozivaju na taj institut. Posljedica je bila ta da 2005. godine, govore podaci Ženske mreže Hrvatske, nije bilo moguće obaviti legalno induciran pobačaj u osam hrvatskih bolnica na čelu s KBC Zagreb pod čijim je okriljem Klinika za ženske bolesti i porode u Petrovoj kao najvažnija bolnica za zdravlje žena u Hrvatskoj.
Potom bolnice u Kninu, Našicama, Slavonskom Brodu, Novoj Gradiški, Vinkovcima, Požegi, Pakracu... Dvije bolnice sustavno su godinama kršile prava žena; KB Sveti Duh i OŽB Požega u kojemu apsolutno svi, od liječnika, sestara do anesteziologa, nisu htjeli ni čuti da sudjeluju u pobačajima. Trend savjesti je u porastu; 2018. godine iznosio je 59 posto. Danas u Petrovoj od 45 liječnika još uvijek 40 odbija pomoći ženama, u KBC-u Split od 34 čak 32, a Sveti Duh i dalje je bastion čuvanja vjerskih osjećaja.
*stigmatizacije žena od strane vjerskih skupina koje pred bolnicama žene proglašavaju ubojicama vlastite djece
Stranka Pametno prije četiri godine od 40 gradova pred čijim bolnicama se održavaju molitveni skupovi zatražila je da im zabrane javno okupljanje na manje od 150 metara od bolnice kako bi ženama osigurali da pobačaj obave u miru i bez dodatnih trauma.
"Svi moraju imati slobodu pristupa bolnicama bez straha od progona ili javne osude", poručivala je Marijana Puljak koja je dobila odgovor tek od dva, tri - hvala, ali ne hvala. I pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić godinama je upozoravala kako je Zakon o javnom okupljanju ispao "jači" od Zakona o zaštiti prava pacijenata prema kojemu "mora biti poštovano načelo humanosti zaštite prava pacijenata".
*kažnjavanja žena visokom cijenom troškova pobačaja; mora biti besplatan
Inducirani pobačaj je najskuplja javna zdravstvena usluga! Troškovi su rasli više nego ijedna druga usluga u Hrvatskoj, a to znači da mnogim ženama lošijeg imovnog stanja pobačaj ostaje nedostupan. Godine 2005. godine cijene su se kretale od 600 do 2400 kuna; 2014. prosječna cijena iznosila je 1840 kuna, danas je 2500 kuna. Najskuplji je u Rijeci, 3000 kuna, ali liječnici tamo barem nikad nisu imali prigovor savjesti.
*mučenja ženskog tijela
Čak i onda kad žene dožive gubitak djeteta, ne svojom voljom, kad im fetus umre u maternici ili spontano pobace, čeka ih nehuman tretman. Prve će biti osuđene na užas da danima s mrtvom bebom u sebi čekaju na inducirani porod jer je filozofija hrvatskih ginekologa da "stvar treba prepustiti prirodi". U drugom - na srednji vijek i na kiretažu na živo, bez anestezije, kako je javno ispričala o svojih 30 najmučnijih minuta u životu zastupnica Mosta Ivana Ninčević Lesardić nakon čega su muški ginekolozi uzvraćali kako je neotporna na bol, "samo su je takli, a ona skače do plafona".