Kad ju je u noći s ponedjeljak na utorak probudio potres, gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes očekivala je bombardiranje telefonskim pozivima. Mobitel nije zazvonio ni jedanput. Kad je potres, nitko na Baniji više ne reagira panično. Ni službenici ni obični ljudi.
- A što možemo? Samo sjesti i plakati - umorno zaključuje Danica Žilajković.
Bila je to za stanovnike Banovine noćna mora. Još se nisu probudili iz one u prosincu, a zatekla ih je nova. Njezina jačina se mjeri 4.2 po Richteru. U međuvremenu su bila još dva-tri ozbiljna, one manje ne broje.
Dok se ni osam mjeseci nakon razornog potresa, koji ih je pogodio uoči Nove godine, jedva što pokrenulo na obnovi Banije, ljudi u kampu u Petrinji su malodušni. Za njih se u osam mjeseci ništa nije promijenilo. Jedina promjena koju sad očekuju, kažu, je promjena boje naljepnice na njihovim kućama. Tko još ima kuću.
Iako ne tako snažno kao ono u prosincu, za Banijce je ovo podrhtavanje zemlje možda još i strašnije. Jer živci su im već osam mjeseci napeti kao strune, svako podrhtavanje je strava, a prošlu noć nije zatreslo malo.
- Noćas, 17. kolovoza 2021. godine u 1 sat i 58 minuta seizmografi Seizmološke službe Republike Hrvatske zabilježili su prilično jak potres s epicentrom kod Petrinje. Magnituda potresa iznosila je 4.2 prema Richteru, a intenzitet u epicentru V-VI stupnja EMS ljestvice. Potres se osjetio u široj okolici Petrinje i Siska te okolici Zagreba - izvijestili su iz Seizmološke službe.
Sve je padalo, hrana, čaše...
Desetak sekundi podrhtavanja tla osjetilo se do Varaždina.
- Prvi put smo u kontejneru doživjeli da je to tako strašno. Njihalo nas je, kao da sjedite, a netko vas njiše. Sve je popadalo, hrana, čaše... - kaže Dragica.
S njom su tri prijateljice, do veljače se nisu poznavale, a kao da se znaju tri života. Kuće su im crvene, zato su tu. Sa svakim jačim potresom, dodatno se uruše. Danica je živjela u zgradi, tu na Sajmištu, nekoliko stotina metara od kontejnera u kojemu je malo više od pola godine. Stanovnici zgrada brinu kad će se vratiti doma. Računaju, lakše je kuću jednu napraviti, nego cijelu zgradu. A nit' je kuća novih koje bi država sagradila, niti zgrada. Onima najsretnijima su humanitarci osigurali krov nad glavom.
Marina Milanović je prije pet godina, u svojoj 65., kad je ostala udovica, preselila u stan. Kuća u Gori bila je prevelika za nju samu. Sad, sa 70, nema više ni kuće ni stana.
Vesna Knezić "najsretnija" je među njima. Njezinu kuću su srušili. Kad će nova, nema pojma.
- Bilo je strašno ovo noćas. Uplaši se čovjek. Krevet samo ljulja. Osjećaj je to neki čudan. U kontejneru si, znaš da ti ništa neće pasti na glavu, ali... Kad je bio onaj najjači potres, bila sam u gradu. Imala sam osjećaj da će se rupa otvoriti i ja upasti u nju. To je ostalo u meni, taj strah. I sad isto - kaže. Mara Trdina na svojoj adresi ima i dodatni problem.
- Zgrada još nije srušena, stanari se ne mogu dogovoriti - kaže. Srčana je bolesnica, pa od njih četiri, samo ona ne pije tablete za smirenje.
Prije dva mjeseca razgovarali smo s ekipom iz doma umirovljenika, danas stanarima kontejnerskog naselja. Evo ih i u utorak ujutro za istim stolom. Prizor je isti, njih trojica sjede, u visećoj tegli na kontejneru obješena jednogodišnja biljka bogatog cvata. Zdravija je, bujnija, brinu o njoj. Sve je isto, osim njih samih. Onda su se smijali, razgovarali, danas sjede u tišini, pogleda uprtih pred sebe.
Od Josipa Ziteka teško je izvući riječ.
- Iznenadilo nas je ovo. Ne znam kud ćemo, što ćemo. Dom nije gotov, a tko zna hoće li i kada, kad stalno trese. Što dalje, to sve gore. Ništa se ne radi, više se ni ne obećava. Ljudi su nervozni - kaže. Neispavan je, cijelu noć nije spavao.
Stanovnici kontejnera, ironija je, tješili su stanare zgrade. Ovi su, priča nam Ante Jurić, izašli svi van i do zore se nisu usudili natrag unutra.
Pola sata nakon prvog potresa uslijedio je drugi, slabiji. "U 2 sata i 27 minuta zabilježeno je slabo podrhtavanje, ponovno s epicentrom kod Petrinje. Magnituda potresa iznosila je 2.8 prema Richteru, a intenzitet u epicentru III-IV stupnja EMS ljestvice", potvrdili su u Seizmološkoj službi.
Djeca su se uplašila
Djeca Nikoline Vučak već su se naviknuli biti u "kućici", kako zovu kontejner u dvorištu obiteljske kuće. Za njih je to još uvijek avantura. Kuća je crvena, otkad je "dobila boju", ništa se u vezi rušenja ne događa.
- Baš smo ovo noćas doživjeli loše. Jedno je vrijeme bio mir, sad je opet okrenulo. Zadnjih nekoliko tjedana malo-malo pa neki lupi. Svi smo se probudili, djeca su se baš jako uplašila. Uplašeni su još od prvog potresa. Ovaj najmanji, beba, rodio se mjesec dana prije potresa pa, hvala Bogu, nema trauma. Kontejner je za njega dom. Za drugi ne zna. Što da vam kažem? Moramo dalje, odlučili smo ostati u Petrinji. Čekali smo da se nešto pokrene, ne pokreće se ništa. Kuća se sinoć dodatno urušila. Ma strusi se svako malo - kaže. U njihovom su dvorištu dvije kuće, obje crvene, a dvije obitelji, njih desetak, svi su tu i ostali.
- Baš sam pričala s prijateljicom, kaže da svi njezini imaju velike probavne poteškoće danas. Povraćaju, nije im dobro.
