Tko bi na početku 90-ih rekao da će od mjesnog partijskog šaljivdžije Milana Bandića, koji se stiskao po večernjim kvartovskim tribinama, što ih je kao jedinu manifestaciju oporbenjaštva tih godina organizirao Račanov SDP, najednom narasti nadstranački i nadzagrebački zmaj koji će demagogijom, klijentelizmom, uslugama i pipcima malo-pomalo natkriti sve, od lijeva na desno?
Nitko ne bi bio stavio ni 20 kuna na to da će tog Bandića kasnije na vlasti dugo održavati HDZ, ostaci SDP-a, i još tko se nađe po putu, a da će lijevo na njemu ostati valjda jedino - sat na ruci.
Tako je i danas na prvu nezamislivo da bi u nekom budućem trenutku Bandićev nasljednik Tomislav Tomašević iskočio iz kompozicije s kojom...