Ozljede koje je u utorak uvečer zadobila naša sugrađanka, umirovljenica (71), idu izravno na dušu splitskoj gradskoj vlasti Ivice Puljka i njezinoj brizi za vlastiti imidž, pa i na uštrb dobrobiti građana, piše Slobodna Dalmacija.
Uostalom, i drugdje su mnogi splitski pločnici gusto posuti zamkama za pješake, pa i “pješačke zone”, poput Tomislavove ulice. Nije sve na dušu sadašnjih vlasti: u Ulici Sv. Petra staroga jedan je pločnik raspucan barem od 1952., pa se vide raznovrsne povijesne zakrpe, od Rade Dumanića nadalje. Sjetimo se poledice u Kerumovo doba. Ima toga koliko hoćete. Ali “pješake valja voljeti” parola je iz sovjetskog socijalizma. Koga u demokratskom kapitalizmu briga za onoga kome ni porez nema što oljuštiti?
Ozljede o kojima pišemo umirovljenica je zadobila na Voćnom trgu, na točki gdje su barem sedamdeset godina ustrajno prodavane novine: prvo ih je za sivim pultom, pod prozorima moje obitelji, prodavala gospođa Tereža, od koje sam u listopadu 1956. prvi put samostalno kupio izvanredno izdanje o izbijanju rata za Sueski kanal.
Šezdesetih je došao kiosk. Trg se zove ponajprije po tome što je to, u urbanoj kulturi, mjesto trgovanja. S Voćnog trga je protjerano trgovanje voćem, pa su došle i otišle đinđe, sada je otjeran i novinski kiosk. Možda i s razlogom, pošto su prethodne vlasti iz Grada, bez direktne prisile, protjerale stanovnike.
Kiosci su maknuti jer se sadašnja vlast zauzela da se Gradu vrati njegov dostojan ures. Ne mogu, zapravo i ne smijem, ulaziti u tuđe kriterije lijepoga i procijeniti jesu li ta dva kantuna, na Pjaci i na Voćnom trgu, danas prikladniji i krasniji nego ranije. Vlast smo izabrali, dobro nam stoji, kao i dosad.
Bezobrazno je, možda i divljački, što su, nakon odvoza kioska, ostali betonski postamenti na kojima su bili postavljeni, pa i ponešto savijenih kovinskih elemenata.
Prolazeći s Rive na Voćni trg, u uvjetima oskudne, gotovo nikakve gradske rasvjete u ogoljenu kantunu, naša se sugrađanka oko 20 sati, dakle ne u neko gluho doba, spotakla preko neuočljive izbočine, ostavljene marom splitske gradske vlasti. Pala je na nos, slomila naočale koje su joj se zabile u obraz, rasjekla usnu, ozlijedila šaku…
Je li bilo neizvedivo zaravnati preostali pločnik? Je li bilo teško označiti mjesto na kojemu se mi stariji možemo saplesti, a još bi gore bilo da se ozlijedilo neko dijete?
Ne, naravno, ali to bi značilo da ekipa gradonačelnika Ivice Puljka misli na građane, a ne na sliku o sebi.