Juroslav Buljubašić je za Split i Splićane bio, pa će i ostati - Buljo, čovik koji je volio društvo, dobru zafrkanciju, čovik koji je imao "nos za biznis", pa se nije ustručavao zavrnit rukave.
Kada kažemo da je splitski pionir poduzetništva, to nije nikakvo pretjerivanje. Tako je. Zaposlen u ondašnjoj Pošti i telekomunikacijama (PTT), krajem osamdesetih shvatio je kako isti posao može ponuditi po manjoj cijeni i tako srušiti monopolizam državnoj firmi. U tome je uspio. Za SEM ste svi čuli!
Veza sa slobodnom Europom
Od ugradnje telekomunikacijskih centrala do stvaranje brodarske kompanije nije puno prošlo. Osmislio je Buljo "Kraljicom mira" plovidbu između našeg grada i Ancone. I to u pravo vrijeme, jer kada se zahuktao Domovinski rat samo je ta brodska linija bila poveznica nam sa slobodnom Europom.
Znatiželjan i vrijedan bacao se u biznis vodeći se instinktom. Otvorio je štedionicu, postala je poslije Bankom Splitsko-dalmatinskom. Okušao se u turizmu, "postavio na noge" hotele "Dioklecijan" i "Marmont" u Splitu, hostel "101 dalmatinac", u Šibeniku, na Braču, sve perla do perle. Bio je i počasni konzul Čilea.
- Kuda žuriš, majstore, tako su mu dovikivali sugrađani.
Zaustavio se, eto, a ko zna kakvoj se još ideji dosjetiti mogao... Zajedno s prijateljem plovio je na svojoj jahti "Seagul" iz Tunisa prema Malti. Odlučili su se odmoriti na Sardiniji. I tu je bio kraj puta.
U bolnici u Sassariju pridružila mu se obitelj. S nadama i molitvama. Oporavka od teškog moždanog udara, nažalost, nije bilo. Otišao je Buljo, za njim su u tuzi ostali supruga Gordana i djeca Sandra, Jure, Josip i Tomislav.
Kažu da se dobro dobrim vraća. Ako je tako, Buljo će ploviti mirno. Naime, to će vam posvjedočiti svatko tko se ikad uhvatio organizacije bilo kakvog događaja humanitarne naravi u gradu - prvi na listi poziva za "žicanje" donacije svima je bio Buljo.
- Koliko triba - i sada nam zvoni njegovo "pitanje-odgovor"...