U sklopu dugogodišnjih arheoloških istraživanja na lokalitetu Stari grad, u Pakracu je ove godine otkrivena izuzetno vrijedna i potpuno očuvana ograda oko križarske, ranogotičke crkve i križarskog groblja, piše MojPortal.hr.
Crkvena ograda od okomito postavljenih drvenih stupaca, blago obrađenih s vanjske strane, izgrađena je u 13. stoljeću i do danas ostala zavidno očuvana u riječnom mulju.
Prema riječima pakračkog arheologa Krešimira Vaceka to je najstarija drvena crkvena očuvana ograda križarskog groblja u Europi! Očuvana je u dužini od 20 metara na južnom dijelu lokaliteta i nekoliko metara na zapadnom gdje postoji i ulaz u dvorište crkve, koji ta ograda ograđuje.
Vacek naglašava da je ovo izuzetno vrijedan i važan arheološki nalaz koji samo potvrđuje da je Pakrac početkom 13. stoljeća bio prava slavonska metropola i vrlo važan grad u tadašnjoj uniji Hrvatske i Mađarske.
- Pakrac je općenito bitan po izuzetnim nalazima drveta, pronađeni su očuvani drveni ljesovi iz 13. i 14. stoljeća koji za sada očuvani ne postoje u središnjoj i južnoj Europi. Prošle godine smo pronašli grančice vinove loze iz 15. stoljeća, također izuzetan nalaz. I ova ograda koja je starija od 700 godina u odličnom je stanju. Očuvana je u potpunosti, a jedan od razloga je što je cijeli lokalitet na vrlo muljevitom području i upravo je zahvaljujući tom mulju na neki način bio prirodno konzerviran.
Arheološki slojevi prethodno su datirani različitim metodama, stoga nije teško pripisati ogradu prvoj fazi lokaliteta, odnosno 13. stoljeću. Pretpostavka je kako je građena nekoliko desetljeća nakon izgradnje crkve, odnosno u razdoblju između 1240. i 1290. godine. Ograda prati tlocrt crkve, a pronašli smo i ulaz u tu ogradu koji je bio dodatno utvrđen kamenom. Ispod ograde čak postoji i nekoliko grobova što znači kako su oni još stariji i idu prema prijelazu 12. na 13. stoljeće - pojašnjava Vacek.
On i njegova vrijedna ekipa su i ove godine marljivo radili na iskapanju u i oko križarske crkve koja se u 14. stoljeću spominje u titularu svetog Ivana, a koja je po svim dosad provedenim analogijama arhitektonski usporediva isključivo s francuskim templarskim crkvama. Za konačnu pripadnost lokaliteta templarima stručna zajednica osim povijesnih izvora očekuje templarsku ikonografiju na arhitekturi, koja je nažalost u Pakracu snažno devastirana u kasnijim periodima. Mlađe pregradnje iz 15. i 16. stoljeća prekrile su vanjska lica najstarije crkve, iako stilski siromašnije izrade, njihova izuzetna vrijednost u kontekstu ratova s Osmanlijama zahtijeva njihovo brižno čuvanje.
- Pakrac je osnovan od strane francuskog križarskog reda, najvjerojatnije templara, što sugerira arhitektura. Sve analogije povezuju crkvu s templarskim francuskim primjerima iz 12. i 13. stoljeća, a pojava ovog stila u Pakracu, znatno prije nego li u Mađarskoj, ukazuje na znatnu autonomiju Hrvatskog kraljevstva unutar personalne unije. Općenito, dolazak francuskih viteških redova na područje Pakraca, Požege, Bobara i Caga, pratimo u kontekstu borbe protiv Patarena.
Dokaz je ova križarska crkva, ali i cijela gradska utvrda kao i sklop brojnih srednjovjekovnih utvrda u okolici Pakraca i Lipika, kojih smo do sada ustanovili 27. To nam pokazuje da je na ovom tada vrlo bogatom području živjelo brojno plemstvo, ali bila i organizirana zajednička obrana od prijetnji. Postoji još jedan vrlo zanimljiv nalaz i potencijalno važna poveznica.
Jedan očuvani polustup koji smo pronašli u crkvi ima oblik životinje, a taj oblik jako podsjeća na kunu. Zanimljiva je poveznica kune s ovog polustupa i kune koja će se vrlo brzo, u 13. stoljeću, pojaviti na prvom kovanom novcu, kovanom u Hrvatskoj. Radi se o banskom denaru, odnosno slavonskom banovcu koji je kovan upravo u Pakracu što našem gradu tada dodatno daje na važnosti. Podsjetimo, uz kunu u trku, banovac krase i dvije Marsove zvijezde evocirajući simbol ratništva, što s lakoćom povezujemo s viteškom srednjovjekovnom simbolikom - zaključuje Vacek.
Na arheološkom lokalitetu Stari grad u Pakracu do sada je pronađeno 145 grobova i sveukupno 170 pokojnika, a na umu treba imati da je u arheološko istraživanje uključeno tek oko 10 posto područja povijesne gradske utvrde.
- Analize koje smo do sada napravili pokazuju da su prvi redovi ukopa bili redovnički, u mnogo slučajeva ratnički, a u pojedinim grobovima smo pronašli i ostatke konjaničke opreme, najčešće ostruga. Kasnije vidimo kako se uz te viteške grobove pokapa i lokalno stanovništvo što ukazuju pokopi mlađih osoba i žena, čak i bolesnika. To nam govori o „otvaranju“ ovog tvrdog grada lokalnom stanovništvu, u drugoj polovici 13. stoljeća.
Ovu pojavu moguće je povezati s prvim izričitim navodom vitezova hospitalaca sv. Ivana koji su u posjedu grada od oko 1277. godine. Ivanovci su templarske utvrde počeli preuzimati od njihovog ukinuća 1312. godine, ali poneki autori navode kako je to moglo biti i znatno ranije, zbog izrazitih ratnih gubitaka templara u sukobima s Patarenima i Tatarima - kaže Vacek.
Dodaje kako je Pakrac razoren 1544. godine, a zauzećem grada od strane Osmanlija sustavno uništavanje je nastavljeno. Arheološki slojevi pokazuju kako su osvajači cijelo područje zatrpali i poravnali, i tek tada preko njega počeli graditi barake i staje, koristeći dijelove nekadašnje arhitekture crkve. Portal i doprozornici su uništeni u ovom periodu, a osmanska vojska jedno vrijeme je crkvu koristila kao staju.
- Arheološki sloj točno prikazuje kraj kršćanskog horizonta 1544. godine, razaranje grada i početak Osmanske priče - kaže Vacek i dodaje da je posljednji veliki kulturocid pakračka utvrda pretrpjela u vrijeme komunizma, posebno pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.
- Osim što su utvrda i kula doslovno razoreni, a kamen razvezen i korišten u nasipavanju ceste od Kukunjevca do Bučja, na lokalitetu su izgrađeni današnji veliki objekti. Tako je gradnjom zgrade policijske postaje i zgrade gradske uprave, nepovratno uništeno križarsko groblje iz 13. stoljeća. Znamo za najmanje deset lokaliteta koji su uništeni što nebrigom, a što sustavno u ovom periodu. Po meni jedan od najvećih kulturoloških zločina počinjenih u Pakracu bilo je uništavanje starog katoličkog groblja iza župne crkve.
Na arhivskim fotografijama iz 60-ih godina prošlog stoljeća, prisutno je i održavano, iako se službeno tada ne koristi za ukope. Kada je sedamdesetih godina građena bivša Ulica 40. divizije, danas Kalvarija, doslovce je buldožerima nivelirano cijelo groblje, a nadgrobni spomenici su odbačeni na prostor na kojem je danas strmina između crkvenih stepenica i Hrvatskog doma. Da stvar bude gora, na mjestu gdje je bilo staro katoličko groblje je i najstarije pakračko neolitičko nalazište na kojem smo pronašli Korenovsku kulturu iz petog tisućljeća prije Krista - tvrdi Vacek.
Od do sada 27 otkrivenih utvrda na području Pakraca i Lipika, na tri lokaliteta zabilježeni su ostaci srednjovjekovnog samostana što povijesnim izvorima, što arheološkim istraživanjima. Samostani su u to vrijeme imali posebnu važnost jer su redovnici bili tadašnji čuvari i prenosioci znanja. Pakrački kraj arheološki vrijednim čine i ostale utvrde poput renesansne utvrde Čaklovac pored Dragovića u kojem postoje ostaci srednjovjekovnog naselja i gotičke crkve. U naselju Toranj izgrađena je od opeke i kamena gotička trikonhalna crkva, oko koje je utvrđeno postojanje srednjovjekovnog naselja.
Arheološkim istraživanjima pronađen je i kompleks srednjovjekovnih gradišta, koji su u različitim razdobljima srednjeg vijeka postojali u sklopu zajedničkih ili suparničkih feudalnih posjeda. Najznačajnije, ujedno i najranije gradište poznato je pod imenom Pakar ili Pekerserdehel, kasnije i Petrovina, a danas kao arheološki lokalitet Badljevina-Zidine. Pakrom je vladala obitelj Pekri od kojih se ponajviše istaknuo Petar Pekri (nazivan i Pakrački ili Pakarski) koji je obnašao dužnost bana Slavonije od 1281. do 1283. godine.
Na južnoj obali rijeke Bijele, odnosno na Pakračkom gorju iznad, pronađeno je još nekoliko srednjovjekovnih gradišta, a najveće je Donja Obrijež-Bedem iz prve polovine 14. stoljeća.
Vacek podsjeća da na ovom području postoje nalazi brojnih prapovijesnih naselja i utvrda od vremena kasnog neolitika i ranog bakrenog doba (prijelaz 4. na 3. tisućljeće prije Krista) pa sve do kraja brončanog doba (VIII. stoljeće prije Krista). Dodaje da su i ove godine pronašli neka vrijedna i očuvana utvrđena naselja koja imaju veliki arheološki potencijal o čemu će MojPortal.hr pisati uskoro kad na njima započnu istraživanja, piše MojPortal.hr.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....