Zoran Milanović i Tomislav Karamarko iz izbora izlaze skoro poravnatih pozicija. Za šefa HDZ-a to predstavlja golem uspjeh. Za premijera i lidera SDP-a objektivno neuspjeh. Jer, startni su im položaji bili posve neravnopravni, piše Globus.
Milanović je uživao, činilo se, nedostižnu prednost: prije godinu i pol na parlamentarnim izborima do nogu je potukao HDZ i cijela ga je zemlja dočekala kao nadu da će Hrvatsku pokrenuti u pravom smjeru – prema ekonomskom, socijalnom i moralnom oporavku. Karamarko je krenuo iz minus pozicije: prije godinu dana preuzeo je, gubitkom izbora i otkrivanjem cijele Sanaderove kriminalne mamutice, potpuno grogirani HDZ. Sada su rame uz rame.
Rezultati lokalnih izbora pogodni su za relativizacije, ne daju jasnog pobjednika ni gubitnika, ali skor glavnih rivala ipak pokazuje promjenu odnosa snaga na političkoj sceni. Obrat ipak nije onako dramatičan kako je izgledalo da će biti. Nakon izbora za Europski parlament i prvog kruga lokalnih izbora činilo se da će HDZ pomesti konkurenciju. Drugi krug spasio je SDP. Socijaldemokrati su ostali na nogama. Između dvije ključne stranke, dva nekadašnja šampiona, danas ni sjeni nekadašnje snage, sada se vodi mrtva trka. Niti je HDZ dovoljno dobio da bi ga mogli smatrati pobjednikom. Niti je SDP izgubio toliko da nedvosmisleno ide u luzere. Utakmica je možda dramatična, krajnji rezultat i dalje neizvjestan, ali tribine su prilično prazne, publika apatična, što je možda i najveći problem upravo završene izborne sezone i ukupnog političkog statusa nacije.
Zoran Milanović
Crveno obojeno žutim
Premda je Zoran Milanović pokušao zauzeti gard kao da ga se ovoproljetni izbori uopće ne tiču, jer on u njima, govorio je, ne sudjeluje, biranje europarlamentaraca, kao i lokalne samouprave ipak se velikim dijelom pretvorilo u izjašnjavanje o radu Vlade, pa i premijera osobno. Lokalni su izbori uvijek test za one koji vladaju državom.
Nerealno bi bilo očekivati da se veliko nezadovoljstvo načinom na koji Kukuriku upravlja državom i prvenstveno izostankom bilo kakvih rezultata u dugo prizivanom ekonomskom oporavku zemlje neće materijalizirati u izbornim listićima. Marš gnjevnih na birališta na koncu je završio žutim kartonom za Milanovićevu Vladu. Od crvenog kartona, koji su dobili na euroizborima, kao i u prvom krugu lokalnih izbora, spasila ih je, izgleda, preagresivna HDZ-ova izborna retorika. SDP-ovi su se glasači prepali svega onoga što se za HDZ-om valja, pa su opet začepili nos i zaokružili svoje.
Putem prema dolje SDP nije skliznuo silom HDZ-ovih uspjeha, nego vlastitih neuspjeha. Baš kao nekad Ivici Račanu, kojega nije pobijedio Ivo Sanader nego razočarani birači ljevice, tako su i Zoranu Milanoviću skoro presudili njegovi nekadašnji fanovi koji mu sada okreću leđa. Svejedno, Vlada nojevski od građana i dalje traži strpljenje i objavljuje da ništa neće mijenjati. Ni u svom sastavu ni u svojoj politici.
Ako zaista bude tako, ako se SDP kao ključna stranka vladajuće koalicije i premijer Milanović osobno pokažu neraspoloženim i nesposobnim za bilo kakve ozbiljne promjene, onda rezultate lokalnih izbora treba shvatiti kao početak odbrojavanja za Kukuriku-Vladu. Stara dobro poznata situacija da dvije stranke jedna drugu hrane: HDZ-ov lopovluk ubacio je Kukuriku u sedlo vlasti, SDP-ova nesposobnost uskrsava HDZ, piše Globus.
...
ČLANAK U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
