Prolazim ovih dana zagrebačkom ulicom Račkoga. Pet minuta od Trga bana Josipa Jelačića. Dvojica iz Civilne zaštite mijenjaju zelenu za žutu 'cedulju' na jednoj od zgrada, po svemu sudeći ne bi li se 'upalo' u odredbe famoznog zakona o obnovi i ipak moglo natjecati za konstrukcijsku obnovu. Naime, takav je 'naputak' - pokušajte se 'uvaliti' u žuto, a vi 'zeleni' za 'pomoć' čekajte novi potres! Na početku Jurišićeve zabatni zid, koji je prošlog proljeća nestao s lica zemlje, zamijenila je neka crvenkasta ploča, nalik na boju cigle, koja bi valjda trebala štititi od atmosferilija do daljnjega premda crjepovi na krovu govore suprotno. Koji metar dalje, u istoj ulici crna folija na također donedavnoj krovnoj rupi, pa ponovo crvena ploča, pa šuta i cigle... Skele niču, deset mjeseci nakon potresa, poput 'urbanih vrtova' tamo gdje prijeti eksplicitna opasnost, ali ni na tim se zgradama i dalje ništa se ne radi, već se valjda čeka Godota da završi posao.
Da, slika je to Zagreba, gotovo godinu dana nakon potresa, u kojem svaki izlazak na ulicu predstavlja ruski rulet prijetećih cigli, nekog zabatnog zida ili dimnjaka, ukrasa s krova zgrade, crjepova, komada fasade... Oni koji i dalje žive u svojim porušenim stanovima jer nemaju alternativu, čak i kad spavaju sa žbukom, ne uspijevaju riješiti gotovo ništa jer se kroz administrativni labirint teško probijaju. Zašto? Gotovo svakodnevno netko Zagrepčanima 'prilijepi' neki od epiteta 'nepismenosti, lošeg čitanja, nestrpljenja...', što im je, tvrde čak i državni tajnici zaduženi za graditeljstvo, zapravo glavni krivac nevolja pa 'sad znaju da ništa ne znaju'. Tako 'retardirani', trebali bi kimnuti glavom u znak odobravanja što zadnjih dana gradom šeta ekipa 'A je to' i gradi Potemkinova sela ili možda kulise za neku igricu tipa izbjegni ciglu ili horor film u kojem su glavni junaci 'hodajući' zabati. Do lokalnih izbora to bi 'selo' moglo poprimiti 'ozbiljne' obrise grada kakav je bio prije potresa!?
Naivni kakvi jesu, građani bi mogli i nasjesti jer, eto, barem su dobili kulise kad već ne mogu dobiti natrag svoj grad i svoje živote. Nažalost, suprotno percepciji privilegiranoga grada, Zagreb je godinama na repu interesa čak i najvećih političkih stranaka koje Milanu Bandiću ostavljaju nebranjeni prostor. I predstojeći lokalni izbori mogli bi potvrditi tu činjenicu jer, zasad, i SDP i HDZ kao najveće stranke, ponovo, nemaju kandidate 'od formata' za gradonačelnika glavnoga grada. Potpuno je neshvatljivo da SDP još od 2005. kad im je kandidat bio 'vječni' Bandić, a koji se ubrzo 'odmetnuo' od stranke, i HDZ još od Borisa Buzančića davnih devedesetih nisu uspjeli ponuditi uvjerljivog kandidata.
Canjuga, Tepeš, Dropulić, Mađerić, Prgomet... jedva da su bili poznati i samom HDZ-u kad su kotirali kao gradonačelnički kandidati, a na drugoj strani SDP se također silno trudio iznjedriti one koji 'sigurno nemaju šanse', poput Rajka Ostojića. Na prošlim izborima imali su 'zajedničku' kandidatkinju Anku Mrak Taritaš koja je pri glasovanju o Zakonu o obnovi Zagreba pokazala svoje preferencije - glasala je protiv Zagreba, a za samo njoj znane političke bodove. Pri tom joj se pridružilo još troje - Orešković, Puljak i Zurovec. Zagrepčani bi trebali pamtiti kad izlaze na sljedeće izbore još jedno ime, ono Zvonimira Troskota (Most) koji se suzdržao od glasovanja, pa bi i tu činjenicu trebali imati na 'olovci'. Kad već 'ne znaju što hoće', kako im se nerijetko spočitava, stanovnici glavnoga grada barem bi trebali znati što neće, odnosno da svi Patovi i Matovi koji im se uporno nude konačno dobiju što zaslužuju - palac dolje!