– Krvavo me prebio. Na mrtvo. Mene i moju djevojku. Nisam se mogao micati. Ležao sam i gledao kako me mlati. Nogama, šakama, nije stajao... Od bolova i ozljeda već danima ne mogu izići iz kuće, a policija... Policija ništa nije napravila! – izjavio je za Sllobodnu Dalmaciju D.V. (48) iz Zadra, kojeg je u utorak, 30. travnja, oko 23 sata u portunu nebodera, u Ulici Andrije Hebranga, pretukao 49-godišnji M.S. iz Zadra.
Prvo je pretukao njegovu djevojku, 39-godišnju P.P., a kad joj je on priskočio u pomoć, nasrnuo je na njega i serijom snažnih udaraca raskrvavio mu glavu, lice, ruke, noge...
– Bacio me niz stepenice. Čudo da vrat nisam slomio, a ionako imam problema s vratnom kralješnicom. Znate, ja sam ratni vojni invalid – govori D.V. s kojim smo razgovarali u njegovu stanu, u jednom od zadarskih Pet nebodera.
Pokazuje nam Schanzov ovratnik i krvave podljeve na licu nastale prije više od tjedan dana. Obje ruke do lakta i noge do koljena su mu u zavojima. Svaka dva dana prijatelj ga vozi u bolnicu na previjanje jer sam iz kuće ne može izići.
– Ispod stana je kafić u kojem je te večeri bila moja cura sa svojim i mojim prijateljima. Nešto prije 23 sata poslala mi je SMS poruku da joj otvorim vrata jer nije imala ključ.
Otvorio sam ulazna vrata stana, ostavio ih nekoliko centimetara odškrinuta i otišao u kupaonicu. U tom trenutku sam čuo neku galamu u portunu te prepoznao glas djevojke koja me dozivala.
Izišao sam iz stana, a M.S. ju je jednom rukom držao za kosu, a drugom tukao u glavu. Krenuo sam prema njemu, ali me je gurnuo niz stepenice. M.B. nije viši od mene, ali je nabijen i snažan, a ja sam, vidite i sami, mršav i lagan. I krenuo me je tući. Nisam znao što se događa... – izjavio je D.V.
Uzeli izjave i otišli
Kaže da iako nije izgubio svijest, nije primijetio kada je napadač otišao. U jednom trenutku je jednostavno nestao. On se nekako uspio podići na noge i uz pomoć djevojke doći do stana. Iza njega na stubištu i zidovima ostali su krvavi tragovi, koji se i danas, gotovo deset dana od događaja, mogu vidjeti.
– Ubrzo je došla policija. Mi je nismo zvali. Mislim da ih je pozvao netko od gostiju kafića, koji su čuli galamu u portunu. Došao je jedan policajac i jedna policajka. Vidjevši u kakvom smo stanju pozvali su hitnu pomoć, te su me odmah odvezli u bolnicu i pružili mi medicinsku pomoć.
Policija je uzela naše izjave, kazali smo tko nas je napao jer i ja i moja djevojka dobro ga znamo. On je bivši dečko moje djevojke, a ja ga znam iz škole, samo godinu dana je stariji od mene.
Ali nakon toga, evo do danas, nitko me iz policije više nije zvao. Niti su našeg napadača priveli. On se šeta negdje po gradu, a mi strahujemo da nam se opet ne dogodi isto. Da nas opet ne napadne i nalomi – kaže D.V., koji u napadu nije zadobio neki prijelom, odnosno teške tjelesne ozlijede, što bi automatski značilo kaznenu prijavu za počinitelja.
Fizički napadi
– Sa M.S.-om sam bila u vezi 2015. godine, neka tri mjeseca. Nakon toga sam neko vrijeme živjela u jednom njegovu stanu jer nisam imala gdje biti, ali nismo više bili u vezi.
Imala sam od tada nekoliko momaka, ali nikad prema ni jednom od njih nije tako reagirao. Sve dok mu prošle godine, negdje početkom studenoga, nisam kazala da odlazim, odnosno da se selim, jer sam htjela živjeti s D.V.-om.
Tada je poludio. Počeo me pratiti, zastrašivati, prijetio je meni i D.V.-u, slao nam svakakve SMS poruke, upadao je na moj Facebook profil i ostavljao prijetnje i gluposti. Mene je u nekoliko navrata fizički napao, udario me nogom u glavu, a jednom me je u glavu pogodio mobitelom.
Nažalost, ništa to nisam prijavila policije, a sada se evo i ovo dogodilo – nemoćno je konstatirala P.P., koja u napadu nije zadobila vidljive ozljede. Dobila je nekoliko udaraca u glavu i tijelo, ali ni upola onoga što se dogodilo njezinu dečku.
– Nismo mu ništa napravili, na ni jedan način nismo ga provocirali. Tu sam večer bila u kafiću ispod našeg stana i zabavljala se s društvom, a on me gledao i pratio kad sam krenula kući. Zaskočio me na ulazu u portun i napao na stepeništu.
Kad mi je D.V. došao pomoći, okomio se na njega, a ja sam ga pokušavala zaustaviti. Nisam uspjela jer je puno jači od mene. Kad je otišao, došla je policija, a on je još jednom te večeri dolazio i svašta vikao ispod našeg prozora. Policija je onda opet došla i kucala na naša vrata, ali više nismo htjeli otvarati – govori 39-godišnjakinja.
– Policija i hitna došli su brzo. Tu zaista ne možemo ništa reći. Ali policija do danas nije ništa napravila. Tu večer su nam uzeli izjave i – ništa više. Nisu ni fotografirali krvave stepenice, nego su rekli mojoj djevojci da ih sama opere. Ne znam zašto je to tako, štiti li netko tog nasilnika, ne mogu vjerovati da ga do danas nisu priveli – čudi se pretučeni mladić.