Marijana Koški rođena je s paraplegijom. Ima 38 godina i živi u Budrovcima, prigradskom naselju Đakova, u kojem se, kako nam kaže, osjeća zarobljeno i diskriminirano s obzirom na svoje invaliditet i lošu infrastrukturu koja joj dodatno ograničava i uskraćuje neke važne životne potrebe.
- Po Budrovcima gotovo da se ne mogu kretati. Nogostup je u tako lošem stanju, oštećen i uzak da po njemu teško idu i osobe koje nisu invalidi, a ja za kretanje elektromotornim skuterom koristim prometnicu, što me dovodi u opasnost jer je cesta iznimno prometna. Grad Đakovo nema prijevoz za osobe s invaliditetom i njih se uopće ne uključuje u zajednicu. Osjećam se diskriminirano na temelju invaliditeta i mjesta stanovanja - kaže Marijana, koja živi s ocem koji je u trećoj životnoj dobi i pomaže joj koliko može.
Vrte je ukrug
Nedavno je riješila veliki problem koji ju je dugo mučio. Godinama je tražila posao. Čak se i dodatno obrazovala te prije tri godine preko programa profesionalne rehabilitacije završila za upravnog referenta, ali zamolbe za posao redovno su joj odbijane. Od ožujka je zaposlena u vinkovačkoj tvrtki Bodat na pola radnog vremena. Radi od kuće na praćenju cijena. Uz tu plaću i osobnu invalidninu, mjesečna primanju joj ne dosežu ni aktualnu zakonom propisanu minimalnu plaću. Ipak, Marijana sad prvenstveno želi riješiti problem društvene zatvorenosti i ograničavajućih faktora koji joj dodatno otežavaju život. Htjela bi češće u grad, knjižnicu, kino...
- Trenutno me do grada odveze asistentica, koju imam preko udruge Neven unatrag sedam godina. Ona me u grad vozi zato što je dobra osoba, iako ne bi trebala, jer to nije u njenom opisu posla. Problem je, dakle, što nema sustavnog rješenja. Pisala sam do sada na sve moguće adrese, od Grada Đakova, bivšeg Centra za socijalnu skrb danas Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, čak i Vladi, a onda samo krenu povratna pisma.
Vlada traži od Ministarstva da se ispitaju moji navodi i da se postupi sukladno nadležnostima, Ministarstvo to spušta Hrvatskom zavodu za socijalni rad i tako se vrtimo ukrug. Već je triput od Zavoda za socijalni rad zatraženo očitovanje, ali nisam dobila nikakav odgovor niti je išta riješeno, jer oni tvrde da to nije u njihovoj domeni... - kaže Marijana i dodaje kako jedinu podršku ima od Ureda pravobraniteljice za osobe s invaliditetom.
Pomoć pravobraniteljice
- Iz Ureda pravobraniteljice posjetili su me i uvjerili se u moj ‘civilizacijski iskorak‘, redovno šalju dopise i traže rješenja, ali zasad ni njima ne uspijeva učiniti nešto konkretno. Rekli su i da će se neka moja iskustva naći u idućem izvješću pravobraniteljice - rekla je. Odgovore na probleme koji muče gđu Koški potražili smo i mi. Iz Zavoda za socijalni rad u Đakovu na naš upit nisu ništa odgovorili. Iz Grada Đakova, pak, kažu da se na brojne načine brinu o sugrađanima, osobama s invaliditetom.
Od zapošljavanja u skladu s obvezom kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, preko komunalne infrastrukture do toga da plaćaju prostor za smještaj Udruge za pomoć osoba s teškoćama u razvoju Neven Đakovo, pri čemu je korisnicima omogućen besplatni kombi prijevoz... No Marijana Koški ističe da taj kombi nije prilagođen njezinim potrebama.