Nakon što su saborski zastupnici SDP-a Peđa Grbin i HSU-a Silvano Hrelja u petak najavili da će zbog neisplate dodatka od 27% svim umirovljenicima tražiti da se Ustavni sud izjasni o ustavnosti članka 3 Zakona o dodatku na mirovine, pitali smo stručnjake što misle o tome, ima li šanse da to pitanje Ustavni sud uopće razmatra, radi li se o diskriminaciji i što kaže Ustav.
Mato Palić, profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu u Osijeku, odgovara da je mirovinski sustav, iako nije izrijekom naveden u Ustavu, sastavni dio socijalne sigurnosti i socijalnog osiguranja koje jesu ustavne kategorije i zato uživa zaštitu Ustavnog suda.
Pritom navodi da je Ustavni sud još 2010. godine zauzeo stav kako se novim intervencijama u mirovinski sustav ne smiju proizvoditi diskriminacijski učinci.
Ipak, proizlazi iz njegova tumačenja, to ne znači da je svaka mjera koja ima takav efekt automatski i neustavna - presudno je u tome kako bi Vlada opravdala nejednak pristup građanima, koje bi argumente ponudila.
“Ustavnopravno može biti prihvatljivo dovođenje u nejednak položaj samo ako postoji legitiman cilj i ako se on ne bi mogao postići drugom mjerom kojom se manje zadire u ustavna prava”, naglašava Palić.
Suprotno rješenje
Budući da će javna rasprava o prijedlozima mirovinske reforme tek početi, a i mirovinski su fondovi najavili da rade na modificiranom prijedlogu koji bi i korisnicima 2. stupa mogao osigurati dodatak, Vlada možda nađe rješenje kojim će izbjeći diskriminiranje. Ako ne, proizlazi iz Palićeva pravnog tumačenja, morat će dokazati da je suprotno rješenje preskupo za državu, što je ministar Marko Pavić rekao na sastanku stručne radne skupine kad joj je ovog tjedna predstavljao plan zakonskih izmjena. Na konferenciji za novinare je pak iznio da bi to državu do 2040. koštalo oko 40 milijardi kuna.
Kakvo je Palićevo mišljenje o konkretnom ministrovu prijedlogu, da država pravo na dodatak od 27 posto dade samo onima koji se u korist državnog proračuna odreknu novca koji imaju u 2. stupu kao vlastitu kapitaliziranu štednju?
“Ako je točna tvrdnja da bi određena skupina budućih umirovljenika imala isti status kao ostali (dodatak od 27%) pod uvjetom da se odrekne vlastitih sredstava iz 2. stupa, vrlo je dvojbeno da se radi o zadovoljavanju ustavnog načela razmjernosti. Suštinski se radi o plaćanju naknade kako bi se izbjegla diskriminacija. To nikako ne bi moglo biti u skladu s Ustavom”, zaključuje.
Korisnicima 2. stupa, koji ulazak u tu mirovinsku štednju zakonski nisu mogli izbjeći jer su rođeni nakon 1962., mirovine će biti manje 500 i više kuna jer ne primaju dodatak od 27% na one uplate koje su ostvarili u 1. mirovinskom stupu.
Željko Potočnjak, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, smatra da je Ustavni sud prilično nepovoljno i neprikladno pravno sredstvo za rješavanje naše mirovinske reforme jer je buduća mirovinska reforme vezana uz budućnost mladih generacija.
- Puna su nam usta mjera za zadržavanje mladih, a vi im kažete dat ćemo onima koji štede, ali pod uvjetom da ušteđevinu prenesu državi. To je nepošten i loš potez - kaže Potočnjak i dodaje da se na ovakav način 2. mirovinski stup pretvara u nešto besmisleno. Zato navodi kako se nada da će se odustati od takvog pristupa mirovinskoj reformi.
Dubiozni zakoni
- Tu, dakle, možemo govoriti o elementima diskriminacije utoliko što zaista samo po jednoj osnovi, odnosno dobi, sve regulirate. Pitanje je postoji li opravdanje za to - kaže Potočnjak i dodaje da i Ustavni sud i međunarodni sudovi kod traženja opravdanja, kada su u pitanju socijalna prava, državama daje veliku slobodu kod izbora socijalnog sustava. Zato je teško je reći bi li ovakvo opravdanje da država nema novca bilo dovoljno.
- Po mome mišljenju, Ustavni sud gleda i na smislenost iako u pravilu procjenjuje ustavnost. No ako je riječ o mjeri koja se smisleno uklapa, onda je u redu, ali u ovom slučaju, gdje je u pitanju dob, čini mi se da ovdje nema smisla - zaključuje Potočnjak.
Mladen Vedriš, ekonomski stručnjak, smatra kako je ovo tek probni balon da se vidi reakcija opće, stručne i političke javnosti. Zato na cijelu situaciju gleda kao uvod u raspravu i u promjene koje su nužne. No ako ovako ostane, smatra da bi moglo biti problema.
- Vrlo vjerojatno će onaj tko se bude osjećao oštećenim pokretati pravne akcije. Kod nas je svaki zakon ovako ili onako dubiozan i ide prema Ustavnom sudu. No, ne isključujem činjenicu da je to još rana faza jer javno savjetovanje tek počinje tako da je Vlada ipak ostavila jedan manevar pa da oni sami u funkciji predlagača korigiraju određene stvari. Očekujem da će se to dogoditi prije donošenja zakona - smatra.
Kada bi ovako ostalo, kaže Vedriš, bilo bi dvojbeno i dalo bi podlogu za pokretanje postupka na Ustavnom sudu, jer uvijek je dvojbeno kada se zadire u budućnost, a drugim dijelom retroaktivno gleda u odnose u prošlost.
- Mislim da će se to u procesu javnog savjetovanja, a poslije i u čitanjima u Saboru ispraviti - zaključuje Vedriš.