Najveće stranke - HDZ i SDP u kampanju za lokalne izbore ulaze s velikim kadrovskim deficitom. Ni jedni nemaju dobre kandidate koji bi u najvećim gradovima mogli ozbiljno konkurirati za gradonačelnike. HDZ uopće nema svog čovjeka u Zagrebu koji bi išao u izbornu utrku protiv Milana Bandića, a SDP se jedva, i to u zadnji čas, otarasio redikulozne ambicije Gordana Marasa. Osim što su usporedive po manjku političara koji bi na lokalnim izborima mogli biti konkurentni u regionalnim središtima, usporedive su i po uzrocima koji su ih doveli u takvu situaciju.
Obje su stranke pojeli ljudi koji su ušli u politiku jer su u njoj vidjeli priliku za osobni probitak. Namnožili su se i zaposjeli pozicije s kojih se lako ubacuje u javna poduzeća, dirigira javnim natječajima, kroji urbanističke planove, prenamjenjuje zemljišta... Ljudi koji su politiku pretvorili u osobni biznis izgradili su vlastite interesne mreže i stvorili kolonije sljedbenika koji o njima ovise. Oni danas posjeduju stranačku infrastrukturu kojom drže stolac čak i svojim stranačkim šefovima. To je jedan od glavnih razloga zbog kojega Andrej Plenković teško mijenja HDZ, a još teže Hrvatsku.
Na stranicu novinskog papira ne stanu svi HDZ-ovi aferaši koje je Plenković branio sve dok nije dogorjelo do prstiju, a i onda ih je kaznio simbolično.
Sisačko-moslavački župan Ivan Žinić samo je jedan od takvih primjera. Njegova se afera još nije stišala, a već je iskočila priča sa Žarkom Tušekom koji je zbog afere "Kaj bi štel" kažnjen tek micanjem s dužnosti šefa zagorskog HDZ-a.
Što se HDZ-a tiče, takva je politika uvijek imala prolaz u manjim sredinama, ali zbog nje stranka nikada nije uspijevala na izborima u velikim gradovima.
SDP je, s druge strane, dugo održavao imidž drugačije, poštenije, stranke. No, s vremenom se to izlizalo, a u mnogo slučajeva grubo demantiralo. Zato je SDP kojemu su veliki gradovi dugo bili utvrde sada pred njihovim gubitkom.
Kada je riječ o Zagrebu, HDZ i SDP su se sveli na iste pozicije. Kadar koji upravlja njihovim organizacijama u Zagrebu savršeno se uklopio u interesnu sferu dugogodišnjega gradonačelnika Milana Bandića - HDZ u formalnoj koaliciji s Bandićem, a SDP-u kao stranka koja mu glumi oporbu. Simbioza se pokazala savršenom i nitko u nju ne bi dirao. Plenković je odavno prihvatio takvo stanje u Zagrebu, odlučio je da ništa neće dirati i nada se da će s gradonačelničkim kandidatom izvučenim iz šešira ipak zavladati glavnim gradom.
S druge strane, Peđa Grbin je prije četiri mjeseca postao predsjednik SDP-a, ali još ne može biti načisto je li predsjednik svima u stranci. Čim je došao, polomio je zube.
Pokušao je staviti svoje ljude na čelo saborskih odbora, ali ga je u tome spriječila većina u Klubu zastupnika SDP-a lojalna bivšem predsjedniku.
Grbin je polako počeo uvoditi red u manjim organizacijama, ali je dugo oklijevao povući radikalnije poteze. Prelomio je u pet do dvanaest i u dva dana napravio dva krupna koraka. Prvi je sprečavanje Željka Sabe da se kandidira za gradonačelnika Vukovara, što je za cijenu imalo raspuštanje cijele vukovarske organizacije, a drugi zaustavljanje Gordana Marasa da se kandidira za gradonačelnika Zagreba i raspuštanje zagrebačkog SDP-a.
Izbacivanje Sabe zato što se protiv njega vodi kazneni postupak, a usto je izdržao kaznu za političku korupciju, trebao bi biti najčvršći argument da se SDP razlikuje od HDZ-a jer ne tolerira korupciju u svojim redovima, dok raspuštanje zagrebačkog SDP-a znači definitivni razvod od Bandića.
Grbin je ovim potezima poslao dvije iznimno važne političke poruke, no problem je u tome što su one odaslane tri mjeseca prije izbora i nije sigurno da će stići do ušiju birača. S druge strane, da se odlučio ranije obračunati sa Sabom i bandićevcima, vrlo je upitno bi li mu to prošlo na Glavnom odboru (ne može biti potpuno siguran ni da će mu sada proći).
SDP će na kraju imati dobrog kandidata za gradonačelnika Zagreba, no pitanje je ima li Joško Klisović dovoljno vremena da se predstavi biračima, a još je veće ima li SDP financijske mogućnosti priuštiti mu dobru kampanju. Bude li ishod svibanjskih izbora u Zagrebu loš za SDP, račun se neće isporučiti onima koji su godinama rastakali SDP, te ga od najjače političke opcije u Zagrebu pretvorili u strančicu čije se zastupnike u gradskoj skupštini može nabrojiti prstima jedne ruke. Račun će biti isporučen Grbinu jer je on sve to razbucao i osobno preuzeo odgovornost za ishod izbora.
U Vukovaru Sabo ima šanse za ulazak u drugi krug, i da ga se nije riješio, SDP je sa Sabom imao dobre šanse dobiti gradonačelnika. Ali bi se u toj varijanti Grbin doveo u istu situaciju u kojoj je Plenković - branio bi neobranjivo.
Povukao je principijelne poteze, ali ankete ne pokazuju da će ga birači zbog toga nagraditi, dok prilike u SDP-u govore da bi ga stranka mogla kazniti. Nakon nekog vremena će se pokazati je li postalo kasno za bilo kakve principe u politici, ili se poštenje ipak isplati.