U vrijeme kad sam bio u - kako se to veli - "formativnim godinama", živio sam u društvu koje je bilo opsjednuto bitkama i herojima. Po herojima su se zvale ulice i škole, o njima su se snimali TV dokumentarci. Spomenici bitkama bili su kojekuda, a te se spomenike obilazilo organizirano. Bar jednom godišnje, školski bi nas autobus odveo na neko obližnje mjesto stratišta ili herojstva, a ekskurzija na kraju osnovne škole obično bi uključivala neki od upečatljivih memorijala prošlog oslobodilačkog rata. Moglo je to biti Tjentište ili Kozara, Jasenovac ili Podgora. Kako god, na tu bismo lokaciju stigli školskim autobusom i obilazili upečatljivi, velebni spomenički znak.
Ima nekih sličnosti između tih vremena, i današnjih. I danas živimo u društvu opsjednutom bitkama i heroji...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....