Pero Ćorić je bijesan. - Napit ću im se krvi - kaže mi prošlog tjedna nakon što mu se Andrej Plenković zahvalio na suradnji. Nije mu jasno kako je moguće da HDZ uvali košaricu HSP-u AS, s kojima su pobjeđivali na posljednjih pet izbora, a i dalje nudi suradnju “jednom HSLS-u koji ne postoji”, nude angažmane Ruži Tomašić i zovu natrag u stranku Milana Kujundžića, Jadranku Kosor i Dragu Prgometa.
- Pobogu, recite vi meni, što je to - uzrujano će Ćorić.
No, dodaje, neće se predati.
Upravo se vratio sa sastanka na kojoj je odlučeno da krene u okupljanje “istinske pravaško-demokršćansko- domoljubnu koalicije” koja će biti “jedini borac protiv povratka neokomunista Zorana Milanovića na vlast”.
Prema Ćorićevu tumačenju, Plenković je od te borbe odustao onog trenutka kada je napravio fatalnu pogrešku i prekinuo suradnju s HSP-om AS.
Zbog toga će, uvjeren je, Plenković izgubiti izbore.
- No briga njega. On će se Stierom vratiti u Bruxelles. Ovo je njemu samo igra. Vratio se u Hrvatsku da vidi mora. Ali je očito procijenio da mu je bolje da ne izgori na suncu, pa se odlučio malo pozabaviti politikom - kaže mi Ćorić u dahu.
- Na izbore idem u prvoj jedinici i idem direktno na Plenkovića i Milanovića. Vidjet će Plenković i Milanović kad im se pojavim obojici u prvoj izbornoj jedinici i pokažem da ljudi koji volje janjetinu i luk mogu osvojiti Zagreb. Mi smo u dva dana s našim partnerima dogovorili listu. Sve se već zna. Vidjet će oni tko smo mi - nadahnuto će glavni tajnik HSP AS-a.
Lokomotiva ekipe
Ono što bi Milanović i Plenković trebali vidjeti jest ekipa čiji je radni naslov Desno krilo Hrvatske.
Sastav je sljedeći.
HSP AS na čelu s Ćorićem, dok predsjednik stranke Ivan Tepeš ne ozdravi, trebao bi biti lokomotiva te nove ekipe. Vagoni su stranka Demokratski savez nacionalne obnove ili Desno koje vodi Ante Đapić, HKDU s počasnim predsjednikom Markom Veselicom Zagorska demokratska stranka, još jedna članica sada već nepostojeće Domoljubne koalicije, Hrvatska demokratska stranka i Ujedinjena stranka prava.
No poput poznate reklamne egide, to nije sve.
S njima će i nekadašnji HSP-ov kadar. Pero Kovačević i Miroslav Rožić.
Naravno, tu nije kraj pravaškim koalicijama.
Ima još jedna.
Nju čine HSP koju vodi Danijel Srb, HČSP koju vodi Ivan Panđa, bojnik u mirovini i dugogodišnji predsjednik zagrebačke Hvidre, a s njima su i Obiteljska stranka te Hrvatsko pravaško bratstvo. Oni su se nazvali Pomak, i baš kao i njihovi istomišljenici iz Desnog krila Hrvatske uvjereni su da je došao njihov čas da iskoriste priliku i vrate se slavnim danima iz 2000. i 2003. godine kada je pravaše zastupalo pet odnosno čak osam saborskih zastupnika.
I jedni i drugi bi u pregovore o mogućem zajedničkom nastupu na izborima u rujnu, no kako to kod pravaša uobičajeno bude, nisu se ni dogovorili, a već postavljaju ultimatume na koje, jasno, oni drugi neće pristati.
Tako jedni zagovaraju da vođe pravaške koalicije bude HSP AS, drugi pak smatraju da im vođa ne treba jer su svi jednaki.
Jedni bi da na liste idu najprepoznatljiviji, a drugi da na listama ne bude onih koji iritiraju javnost kao Ćorić ili Đapić.
Jedni bi pak da se vodi jedna kampanja, a drugi zagovaraju Mostov model po pravaškom obrascu.
Deset godina u sjeni
Dio njih bi okupio veliku konzervativnu koaliciju u kojoj bi bili i Željka Markić i njen Projekt Domovina i Hrast Ladislava Ilčića, dok oni drugi to odbacuju uz obrazloženje da se radi o “prenapuhanim ljudima i pročitanim pričama”.
Neki smatraju da bi Hasanbegović mogao biti osoba koja bi oko sebe okupila sve pravaše, dok drugi smatraju da on ne može biti vođa nego samo sljedbenik.
Svi s gnušanjem pak odbacuju Pavelićevo nasljedstvo, ali iz regala ili sobe za sastanke slike ustaškog vođe ne bi maknuli.
Iako zvuči nevjerojatno, ipak postoji jedna stvar u kojoj se svi akteri ovog pomaknutog desnog krila slažu.
- Naš cilj je uzeti glasove HDZ-u. Uzeti glasove onih glasača koji su vjerovali u ono što rade Tomislav Karamarko i Milijan Brkić i koji su se sada razočarali novim vodstvom te stranke. Idemo na sve ili ništa. Bit će ili sa štitom ili na štitu - zaključuju.
Iako je teško očekivati da će nakon 11. rujna iz borbe izaći sa štitom, neki analitičari smatraju kako ne bi trebalo podcjenjivati ekstremnu desnicu prvenstveno zbog događanja u posljednjih 12 mjeseci kada im je otvoren prostor da budu kako medijski, tako i po funkcijama koje su im dodijeljene - itekako vidljivi.
Iako ih gotovo 10 godina nije bilo nigdje.
Nakon što su u šestom sazivu Sabora od 2003. do 2007. godine imali sedam svojih zastupnika čiju su okosnicu činili Đapić, Kovačević, Rožić te Ruža Tomašić i Tonči Tadić, na izborima 2007. godine HSP je osvojio samo jedno mjesto. U Sabor je ušao samo Đapić, koji se prije toga posvađao sa svojim dotadašnjim kolegama iz zastupničkih klupa.
Uvelike zaslužan za takvu situaciju bio je ondašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader, koji je s jednog rujanskog skupa u Jastrebarskom 2007. jasno poručio biračima:
- Glas za HSP jednak je glasu za SDP, jer glas za HSP je glas manje HDZ-u. Ako se glasovi rasprše na više stranaka, to su bodovi za političke rivale - pojašnjavao je Sanader onima koji su još dvojili hoće li dati svoj glas HDZ-u ili HSP-u.
Nakon tih izbora, Đapić se sklonio, na njegovo mjesto došao je Danijel Srb, a uskoro je došlo i do raslojavanja stranke i osnivanja HSP AS u koju je otišla Ruža Tomašić, a priključili se Tepeš i Ćorić.
Mnogi analitičari tada su procjenjivali da će se raspadom HSP-a praktički ugasiti i ekstremna desnica na političkoj sceni budući da ni na lokalnoj razini nisu više apsolutno ništa značili.
No dolaskom SDP-a 2011. godine na vlast u Hrvatskoj te dolaskom Karamarka na vlast u HDZ-u, stvari su se počele mijenjati.
Karamarkov HDZ skrenuo je desno, a nakon njegovog političkog manifesta iz svibnja 2015. godine počela se zagovarati, uz lustraciju, i vrijednosna revizija prošlosti, posebice u razdoblju od 1941. do 1945., koja proklamira novu istina o fašizmu i antifašizmu.
A ta “nova” istina pokušavala se interpretirati po principu da ono što je nekad bilo pozitivno postane negativno, dok negativno i nije bilo baš tako negativno. Partizanski pokret postaje boljševičko jugoslavenski, antifašizam je u redu, ali ne i onaj jugoslavenski, Hrvati nisu bili sretni 1945. godine i nisu se baš našli na strani pobjednika. Sažeto, ono što je bilo ekstremno, postalo je konvencionalno.
A to je bio temelj da se sve stranke pravaškog svjetonazora, kako one umjerenije, tako i one ekstremne, počnu buditi iz hibernacije.
Ponašanjem tadašnjeg vodstva HDZ-a svi oni dobili su potvrdu da se godinama isplatilo čekati i taboriti na političkim marginama i čekati svojih pet minuta.
Glasniji nego ikad
A da je Karamarkov HDZ uistinu otvorio put raznim pojavama na ekstremnoj desnici i da je upravo njima najviše zasmetao njegov odlazak iz HDZ-a i dolazak Plenkovića, jasno i nedvosmisleno govori izjava Luke Podruga, koji je sada HČSP-ov politički tajnik, iz svibnja 2015. godine. On je tada vrlo pohvalno govorio o Karamarku i Brkiću, koje drugi “mrze jer su Hrvati i domoljubi”.
- Unutar HDZ-a prevladat će domoljubna opcija, uvest će lustraciju, pomest će ih i uvesti politiku ljubavi i odanosti prema državi. Od vodstva očekujem da se to promijeni. Apsolutno vjerujem sadašnjem vodstvu HDZ-a. Po nikakvim uvjetima ne bismo surađivali s prošlim HDZ-om. Što više sadašnji HDZ napadaju, uvjereniji smo da su na boljem putu - zaključio je tada Podrug u emisiji Bujica.
Da im je Karamarko otvorio put, slaže se i politički analitičar Ivan Rimac.
Posebice kada je riječ o HSP-u AS, ali i ostalim ekstremnim strankama, koje su do uspona Karamarka bile neprepoznatljive.
- Karamarkova vlast otvorila je takvima prostor nedjelovanjem države protiv govora mržnje i tog tipa ideologije. Na takve pojave dotad se gledalo kao na nedopustive, s prijekorom. Budući da su im dali šansu, sigurno je da će oni i sada biti glasniji nego ikad. Smjenjivanje Mirjane Rakić ili ovi događaji u Srbu stvaraju atmosferu u kojem ekstremna desnica smatra da ima moć. Otvaranje prostora takvim opcijama otvorena je mogućnost da oni uđu u žestoku kampanju. Taj otvoreni prostor se ne bi trebao zanemariti - smatra Rimac.
Ćorić mi kaže kako Keleminca, koji paradira po Srbu, ne želi.
- Ma dajte, što vam je. Takva osoba nema što raditi s nama. On je obiteljski nasilnik – kaže.
Bojite li se kritika zbog slike Pavelića u regalu, pitam ga.
- Ja ću sada reći, neka mi zamjere, ali taj čovjek je prodao Istru i Dalmaciju. Kako da o njemu pozitivno pričam - kaže.
Hoćete li ga onda maknuti iz regala, sugeriram.
- Neću. Kao što neću maknuti ni sliku svoga djeda, kojeg su ubili partizani, u ustaškoj odori. Meni je dnevni boravak uređivala supruga, onako po starinski, i zašto bih sada to mijenjao – kaže Ćorić.
I dok on trči naokolo i aktivira članstvo, Ante Đapić odmara se na Viru, čuva se, kaže, sunca, i u hladu neprestano razmišlja o izborima u rujnu.
Nakon četiri godine rada na lokalnoj razini odlučio se, dodaje, posvetiti nacionalnoj političkoj sceni.
- Mi se moramo okupiti. I ako se okupimo, možemo samo dobiti. Jer ako tko zna što donosi razjedinjenost, onda sam to ja - kaže mi.
Na pravome mjestu
Stoga je odlučio, priča mi, okupiti istomišljenike i pozvati na zajedništvo pravaše, kao one s kojim surađuje, tako i one s kojima dugo vremena nije razgovarao. Nazvao je Peru Kovačevića i Miroslava Rožića i ponudio im suradnju
- Zasad je sve to dobro. No bez imalo okolišanja, moramo biti jasni. HSP AS je na prvom mjestu. Oni su vodeća, stožerna stranka na desnici. I to se mora priznati. Čuo sam se s Ćorićem. Samo da vam kažem, između nas nisu bile jame, nego ponori koje je trebalo zatrpati. I mislim da smo to učinili. Okupili smo dvije trećine pravaša, a pozivam i sve ostale da zajedno sjednemo na stol i iskoristimo šansu koja nam se pruža - kaže Đapić.
I on i Ćorić otvoreno pozivaju Srbov HSP i njegove partnere iz Pomaka da im se pridruže. Ali isto tako da se zna kome je gdje mjesto.
No Danijel Srb u tu koaliciju neće tako lako. Na prvu, stječe se dojam da je Srb već pomalo umoran od svih poziva koje je u prošlosti slao desnici da se ujedini.
No pokušat će, kaže, još jednom. Ali, ne pod svaku cijenu. Radije će, kaže, izgubiti izbore nego obraz.
- Mi smo spremni razgovarati i ja ću podnijeti osobnu žrtvu samo da do toga dođe. Da se ne kandidiram. Ali bilo bi lijepo da tu istu žrtvu podnesu i Đapić i Ćorić. Nas trojica ne trebamo biti na listama, ujedinimo se oko ideje i bit će dobro. Jer pazite, pa ne može Đapić zvati na okupljanje, kada je on sam najodgovorniji za raspad. S druge strane, razni redatelji javnog mnijenja rado u prvi plan puštaju Ćorića i Keleminca kako bi ocrnili pravaštvo u većem dijelu javnosti. Tako se zapravo razjedinjuje desnica.
Pero Ćorić ionako, dojma smo, ne bi baš s Danijelom Srbom. Da, razgovarat će, ali na ideju Srba neće pristati. Njih dvojica ionako ni ne razgovaraju, ali ne zato, kako je sam Ćorić rekao, zbog krivog prezimena, nego zato što nemaju političku težinu.
- Šalio sam se. Isto sam rekao i Domagoju Miloševiću. No on mora znati da smo mi stožerna stranka. Srb se oko te konstatacije nema što ljutiti. Njegov HSP nema ni jednog vijećnika u županijskim vijećima, kako onda možemo biti ravnopravni partneri - pita se Ćorić.
Govori mi i kako su nositelji lista praktički određeni.
Prvu nosi on. U drugoj će to biti Pero Kovačević ili Miroslav Rožić.
- Nastojat ćemo napraviti modernu, suvremenu i intelektualnu koaliciju - kaže mi Kovačević.
Želja im je stvoriti dream team kao 2003. Vrata su svima, dodaje, otvorena, a građanima će, ukoliko žele, odmah ponuditi zakon o lustraciji.
- Taj tekst je spreman. Hrvatska je u posljednih 25 godina prošla šest krugova pakla, od agresije na državu, privatizacije, dužničkog ropstva, do predstečajnih nagodbi, uvozničko agrarnih lobija i depresije. Pravaši su tu da naprave čistilište. Da zemlju kasnije dovedu u raj - uvjeren je Kovačević.
U trećoj izbornoj jedinici listu bi trebao nositi predsjednik Zagorske demokratske stranke.
Đapić je tu želio vidjeti Ilčića. Njemu, kao i Željki Markić, poslao je pismo za suradnjom. Suradnik Željke Markić, Krešimir Planinić, zahvalio im se na ponudi, dok je Iličić zamolio da pričekaju dok se ne riješi situacija s HDZ-om.
- Da, zvali su nas. No mi smo im se zahvalili. Mislim da njihov uspjeh nije realan. Mi smo demokršćanska opcija i prema svim pokazateljima otvara nam se jako veliki prostor.
S kim, pitam ga.
- Imamo A i B izbornu strategiju, pa ćemo vidjeti do koje ćemo doći - kaže.
Prema nekim informacijama iz pravaških stranka, navodno je Projekt Domovina u pregovorima s HDZ-om, po istom modelu kako bi bilo dogovoreno s Prgometom ili Ružom Tomašić.
Na pitanje je li to istina, Planinić se tek nasmijao.
Ćorić Ilčića ne želi.
- On se diči svojim vezama s Crkvom, kao da je neki biskup. Koliko je jak pokazala je činjenica da je na saboru njegove stranke bilo 30 izaslanika. A ja ih 45 skupim u Donjoj Motičini - kaže.
Bez rezultata
Prvi u petoj izbornoj jedinici bit će Tomislav Vlajnić, predsjednik Glavnog stana HSP-a AS. Listu u šestoj nosit će Ivan Tepeš, a u sedmoj izbornoj jedinici Dejan Golubić. To je onaj dečko koji se 2009. sa 25 godina kandidirao za predsjednika, a bio je i jedan od zaštitara na Hod za život.
- Za 8. još ne znamo, ali znamo da će naš Kirin nositi listu u 9. izbornoj jedinici. Luku Podruga iz HČSP-a čekamo u 10. izbornoj jedinici - kaže.
Politički analitičari smatraju da ekstremna desnica neće postići nikakav rezultat jer će HDZ s Hasanbegovićem i Ružom Tomašić pokušati doći do onih glasača koji su tvrđa desnica.
Predviđaju i da bi se HDZ-u mogao obiti u glavu prekid suradnje s HSP-om AS, jer bi se njihovi glasovi mogli preliti SDP-u.
O Hasanbegoviću i Đapić i Srb, pa i Ćorić govore u superlativima, ali ne kao političaru već kao povjesničaru.
- HDZ će s Hasanbegovićem raditi ono što je Sanader radio 2003. kada je organizirao prosvjed na Rivi. Građani su ga popušili, a onda je uhićen Gotovina. No glasači nisu glupi, ne zaboravljaju, znaju da jedna lasta ne čini proljeće. A ako budu govorili da je glas za našu koaliciju glas za SDP, HDZ-u ćemo itekako znati odgovoriti - uvjeren je Đapić.
Ćorić je mnogo oštriji.
- HDZ će Hasanbegovića pokazivati kao što to s medvjedima rade oni u cirkusu. Pokazivat će ga tamo gdje im treba, a gdje ga ne budu trebali, skrivat će ga - kaže Ćorić.
Oko te Ćorićeve izjave slažu se i brojni politički analitičari, no dodaju da bilo kakva ekstremna desnica nema života ispod hrvatskog političkog neba.
- Oni nikad neće moći doseći razinu primjerice Marine Le Pen u Francuskoj jer nemaju program. Oni imaju samo provokaciju. Oni nemaju reforme, već samo prijetnju frustracijom - zaključuje Rimac.