Pitala me jedna novinarka prilikom najavljivanja prosvjeda #pravdazadjevojčice (koji je u trenutku pisanja ovog teksta iza nas) što mislim o opažanju da se “o pravima žena u javnost tek počelo govoriti kad je zgodna i plava glumica progovorila o tome”.
Nije da sam prvi put čula ni tezu ni pitanje, ali uvijek me nekako osobno štrecne, kao da sam ja odgovorna za cijeli jedan niz pogrešaka u koracima ovog društva koji je doveo do toga da nam doista uvijek trebaju “simboli revolucije/prosvjeda/dojenja/Nike tenisica”.
I zapravo nikad ne znam kako odgovoriti. Da kažem: “oprostite”? Da se zahvalim na komplimentu, koji je, čini mi se, negdje skriven u tom pitanju, ali nekako uvredljivo, kao da sam kriva i što me netko smatra atraktivnom, a onda opet, ako se zahvalim, hoću li biti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....