AKCENT

Piše Mirela Lilek: nastava na daljinu sada je već dojadila ama baš svima

Komunikacija licem u lice potpuno je nezamjenjiva jer vidite mimiku dječjeg lica, govor tijela, kome je što jasno, kome nije
 Željko Puhovski/Cropix

Eto što nam je borba dala: škole u polovini županija od danas su ponovno u online režimu nastave. Pošteda vrijedi uglavnom za niže uzraste i maturante. Zagreb se zasad izvukao od povratka na daljinu jer je prevagnula statistika - posljednji put krenulo se u onlajniranje u trenutku kad se broj kretao oko 1000 pozitivnih učenika, a sada ih je, po podacima s kraja tjedna, 200-tinjak.

Nastavnicima je, najfinije rečeno, dojadila nastava na daljinu. U njoj vide uzrok klasičnog zapuštanja znanja. Kažu, više vrijedi jedan školski sat licem u lice nego deset sati online. Nemate redoviti rad, takav pristup stvara neznanje, ono povećava rupe u znanju, teško nadoknadive. Komunikacija licem u lice potpuno je nezamjenjiva jer vidite mimiku dječjeg lica, govor tijela, kome je što jasno, kome nije. Na online nastavi, zapravo, čitate između redova.

Nakon razdoblja nastave bez prisutnih tijela, u školama opisuju učenike bez napona, ugašene, kojima treba barem mjesec dana da se ponovo "ušaltaju".

U poznatoj zagrebačkoj školi tijekom odmora pušta se glazba, no mlađarija po hodnicima se ne pokreće, nema mrdanja kukovima. Nema ni držanja za ruke, novih ljubavnih parova. Tako je bilo, opisuje jedan ravnatelj, nakon online perioda. Tek nakon mjesec i pol primijetio je prva ljubakanja. Drugim riječima, na nastavi i izvan nje udaljeni, neefikasni, nedohvatljivi, sporih reakcija, što ne znači da je baš sve to donijela isključivo online nastava.

O tome kolika je uistinu praznina u đačkom znanju trebalo bi se više čuti u svibnju, po završetku nacionalnog istraživanja o učincima pandemije i potresa kao uzrocima online nastave. Dotad su poznati rezultati ispitivanja stanja mentalnog zdravlja učenika zagrebačkih škola. Nude odgovor na pitanje: kako su nam zapravo djeca? Nešto što je do covida rijetko tko pitao. Rezultati pokazuju kako se troje od četvero djece u protekloj godini suočilo sa strahom, a 60 posto s anksioznošću u socijalnim situacijama. Dosad je covid preboljelo 11 posto učenika, a 60 posto ih je barem jednom bilo u samoizolaciji.

E sad, što će biti nakon još jednog blagdanskog perioda i školskih praznika? Ako je suditi po signalima, opet je moguć "nevoljeni C" i u Zagrebu, time i putničko-učenički povezanoj Zagrebačkoj županiji. Dođe li do toga, opet će se piljiti u ugrijane ekrane, dio nastavnika će se pretrgnuti ne bi li dali iole kvalitetnu ponudu, dio - koji je ili od starta ili naknadno shvatio da vajde nema - odradit će ono što mora.

Rezultat im je jednako jasan, s one strane ekrana barem njih nekoliko u virtualnom razredu neće biti ni prisutno, a oni im za nepohađanje nastave ne mogu "stisnuti" ni opomenu. Drugi dio polaznika elektroničkog školovanja, koje neke podsjeća na sumnjive online studije raširene svijetom, pokupit će dobre ocjene, katkad dobrim dijelom zaslugom rada roditelja. Ocjene skupljene na online nastavi postale su, kažu u školama, odraz rada ili nerada roditelja.

Kakve će novopridošlice na jesen dobiti gimnazije, a kakve će isproducirati fakultetima, bolje je ne znati. Nema se smisla tada skanjivati - gle, ni ovi se ne drže za ruke, a tek kol'ko ne znaju...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. listopad 2022 09:34