Piše Nenad Prelog: O Inovom tekstu u Omladinskom tjedniku je raspravljao Politbiro tadašnje Partije

Inoslava sam znao dugo, jako, jako dugo; gotovo šezdeset godina. Upoznali smo se na Omladinskoj radnoj akciji Sava, tri mlada i nadobudna "kulturnjaka" iz tri brigade: Inoslav iz Splitske, Ivica Vrkić iz Osječke, a ja iz Medveščakove brigade. U početku smo se dosta družili no s godinama se to pomalo smanjivalo, a uskoro su se pojavili novi oblici radne suradnje što je barem u slučaju Ina i mene dovelo do trajnog prijateljstva.

Ino je u našem društvu u pravilu bio najmlađi, no to se rijetko moglo primijetiti. To je bilo razdoblje kada smo se počeli intenzivnije družiti. Kao i cijelog života uvijek je brzao i bio ispred svoje generacije; završiti par razreda u jednoj godini, upisati se na fakultet sa samo šesnaest godina i tako dalje, i tako dalje. Uvijek je postojao neki cilj koji...