Pjevati o zemlji sada je, dopustite, neumjesno. Zemlja o kojoj Doris pjeva zbacila nas je sa sebe

Zemljine ploče stalno se pomiču. Pretpostavlja se da je nekoć davno sve kopno na Zemlji bilo povezano u jedan superkontinent po imenu Pangea. Sve je bilo tu, i Azija, i Afrika, i Antarktika, i obje Amerike, pomiješano bez nekog reda, Bolivija je graničila s Francuskom, Švedska s Obalom Bjelokosti, Afganistan se udobno smjestio pored Kanade. Naravno, treba li to napominjati, naši ljudi nisu bili sretni takvim životom, kako su naši ljudi i inače rijetko kad sretni. "Eh, kako bi bilo lijepo da smo mi svoji na svome", govorili su oni još onda, u paleozoiku. "Ova Pangea je tamnica naroda", šaptali su Hrvati ogorčeno, maštajući da se nekako odcijepe.

I onda zbilja, mic po mic, prije tri stotine milijuna godina, Zemljine ploče počele su pucati. Tlo se zatreslo, vrela je lava izbi...