Po nekoj logici, 2026. trebala je biti godina intenzivnog rada i mira. Bez izbornog nadmetanja, reformski procesi trebali su biti na vrhuncu, a prvi rezultati velikih promjena već vidljivi. Očekivali smo pomak nabolje. Umjesto očekivanih reformi dobili smo Thompsona, Gospić, razoreno zdravstvo, navijački "fašizam", saborsku većinu koju na životu održava nekoliko desnih radikala i oporbeni gulaš koji se, dijelom pod utjecajem rezultata pobune u Srbiji, pokušava ujediniti bez zajedničke platforme - jer ona je očito nemoguća - kako bi s vlasti uklonio stranku koja se ondje zadržala predugo. Ukratko, jesen 2026. ne sluti na dobro.
Lijek za pesimizam tražim u brojkama. Hrvatska se od 2015., kada je prema BDP-u po stanovniku bila na 60 posto prosjeka Europske unije, pomaknula na...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....