Dok premijeru Andreju Plenkoviću HNS i Milan Bandić prijete da će mu srušiti prijedlog državnog proračuna za iduću godinu ako ne prihvati njihove ultimatume koji se tiču učiteljskih plaća, u vrhu HDZ-a ozbiljno se razmatra je li sazrelo vrijeme da se koalicijskim partnerima kaže dosta i da se raspišu prijevremeni parlamentarni izbori.
Jutarnji list analizira najvažnije razloge za i protiv takvog raspleta krize u vladajućoj koaliciji.
ZA IZBORE
1. Vrijeme ne radi za predsjednika Vlade i HDZ-a
- Neki od najbližih Plenkovićevih suradnika tvrde da izvanredni izbori nisu isključeni, ali da je bilo i boljih trenutaka za to. HDZ ih je mogao raspisati kad im je rejting bio osjetno veći nego danas, a povoda nije manjkalo - HNS je, baš kao i Milan Bandić, već par puta prijetio rušenjem Vlade ako se ne udovolji njihovim raznim zahtjevima. A najbolju priliku za izvanredne izbore i vjerojatno glatku pobjedu na njima Plenković je propustio nakon što je iz Vlade izbacio Most.
Bez obzira na propuštene prilike, Plenkoviću bi raspisivanje izbora ove zime vjerojatno bilo bolja opcija od čekanja redovnih iduće jeseni. Naime, trenutno mu ništa ne garantira da će tada biti u boljoj političkoj situaciji, a ako Kolinda Grabar-Kitarović izgubi predsjedničke izbore, šef HDZ-a iduće parlamentarne možda i ne dočeka u fotelji predsjednika stranke. Naime, nakon poraza na europskim izborima, gubitak Pantovčaka dao bi veliki vjetar u leđa Plenkovićevim protukandidatima na unutarstranačkim izborima u proljeće iduće godine.
2. U javnosti se pojačava dojam da više nitko - pa ni premijer - ne kontrolira situaciju u državi
- Stvara se dojam da Vlada nema kontrolu nad pojedinim važnim političkim procesima u zemlji (odustajanje od najvažnijeg dijela mirovinske reforme, neizvjesnost ishoda sukoba s učiteljskim sindikatima...), već da se oni odvijaju manje ili više - stihijski. To, naravno, ne može ići u prilog onome tko je na vlasti, a na vlasti je HDZ i sve trulija Plenkovićeva koalicija s HNS-om, SDSS-om, Milanom Bandićem i njegovim “žetončićima”.
3. Parlamentarni izbori prije nego što se oporba potpuno konsolidira i mobilizira
- Prije godinu-dvije polumrtav SDP budi se iz kome, oko predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića okupilo se desetak lijevih, centrističkih, liberalnih, regionalnih i umirovljeničkih stranaka, a gotovo sve političke opcije koje su desnije od HDZ-a podržavaju Miroslava Škoru i spremaju se za zajednički napad na dobar dio inače HDZ-ovih birača na parlamentarnim izborima 2020. To su jaki indikatori da bi se Plenković mogao požuriti s izborima i održati ih prije nego što se do kraja homogeniziraju i logistički organiziraju s jedne strane desna, a s druge lijevo-centristička koalicija predvođena SDP-om.
4. Mogao bi vratiti dio odbjeglih HDZ-ovih birača koji mu zamjeraju nedostatak liderstva
Izbacivanjem ucjenjivača - HNS-a i Milana Bandića - iz vladajuće koalicije i raspisivanjem izvanrednih izbora Plenković bi napokon u očima dijela javnosti, a još važnije u očima dobrog dijela tradicionalnih HDZ-ovih birača ispao odlučan lider koji izlaz iz političke krize ne traži u trulim kompromisima, nego riskantnim potezom kojim bi “dokazao” da nije karijerni oportunist nego vođa koji je spreman riskirati i vlastitu političku budućnost. Tim neočekivanim potezom imao bi priliku preokrenuti trendove ispitivanja raspoloženja birača i vratiti dobar dio HDZ-ova biračkog tijela koje je već dugo nezadovoljno zbog koalicije s HNS-om i SDSS-om, ali i zbog sada već poslovične Plenkovićeve neodlučnosti.
5. Krojenje izbornih lista prilika je za eliminaciju dijela unutarstranačkih konkurenata
- Ako izvanredni izbori budu ove zime, izborne liste HDZ-a krojit će Andrej Plenković. Naime, veliko je pitanje hoće li tu “čast” imati u jesen 2020., kada bi se trebali održati redovni parlamentarni izbori, jer ga prije toga, u proljeće, čeka velika bitka na izborima za novog šefa stranke. Ciničnom, ali učinkovitom i od starog Rima tisuću puta dokazanom strategijom “podijeli pa vladaj” Plenković bi u procesu sastavljanja lista za Sabor neke od svojih najopasnijih oponenata mogao “kupiti”, s drugima se dogovoriti, a treće naprosto prekrižiti - bez opasnosti od njihova protunapada. Tako fragmentirana unutarstranačka opozicija za Plenkovića više ne bi predstavljala smrtnu opasnost na izborima za novog šefa HDZ-a u proljeće iduće godine.
PROTIV IZBORA
1. Plenković će teško izaći na prijevremene izbore s teretom “onoga koji učiteljima nije želio dati veće plaće”
- Ako se dogodi malo političko čudo u Hrvata i Vlada doista padne zbog toga što će svi akteri u sporu biti do kraja principijelni - dakle, da od svojih stavova vezanih uz učiteljske plaće ne odstupe ni HDZ, ni HNS, ni Bandić, građani će morati izaći na birališta već ove zime, bez obzira na ranije planove HDZ-a i njihovih koalicijskih partnera. A mogu li si to priuštiti svi zainteresirani: Može li Plenković na izbore s etiketom premijera koji nije udovoljio zahtjevu onih koji poučavaju djecu stotina tisuća birača?
Može li si HNS stvarno priuštiti principijelnost i isprovocirati izbore na kojima - nakon što ih je napustio međimurski župan Matija Posavec - više ne mogu sa sigurnošću računati niti na jedan siguran mandat u idućem sazivu Sabora? Može li si Bandić još jednom priuštiti fijasko na parlamentarnim izborima? Dakle, postoje argumenti koji sugeriraju da bi se svi akteri u sporu na koncu mogli nekako dogovoriti i izbjeći prijevremene izbore.
2. Svi trenutni sporovi su ipak rješivi pa nema dovoljno jakih razloga za raskid koalicije
- Vlada Andreja Plenkovića s učiteljskim sindikatima mogla bi se na kraju dogovoriti jer bi državni proračun to mogao podnijeti. A HNS-ove prijetnje da će njihovi zastupnici u Saboru glasati protiv Vladina prijedloga državnog proračuna za 2020. ako se učiteljske plaće ne povećaju za šest posto neki u vrhu HDZ-a i dalje gledaju kao na prijetnju praznom puškom, jer su sigurni da se HNS-u na parlamentarne izbore ne žuri s obzirom na to da je pitanje mogu li sami uopće osvojiti ijedan mandat. Što se tiče Milana Bandića, s njim HDZ ima već dugogodišnje iskustvo pregovaranja; dovoljno je da Plenković državnim novcem (su)financira još neki zagrebački projekt pa da se obnovi ljubav s Bandićem.
3. HDZ u ovom trenutku ima vrlo slab koalicijski potencijal
- Čak i neki od zagovornika raskida koalicije s SDSS-om i HNS-om iz vladajuće stranke misle da prijevremeni izbori nisu najsretnijie rješenje tog “problema”. Svjesni su činjenice da Plenkovićev HDZ jednostavno nema koalicijski potencijal dovoljan za stvaranje neke nove i stabilne Vlade. U HDZ-u se boje Pirove pobjede - boje se situacije da kao relativni pobjednici nakon izbora neće moći skupiti novu parlamentarnu većinu i potom sastaviti novu Vladu.
4. Plenković nije hazarder
- Raspisivanje parlamentarnih izbora ove zime bio bi veliki rizik za sve stranke članice vladajuće koalicije, a najveći za HDZ koji sada ima gotovo sve poluge vlasti. No, poraz na tim izborima za HDZ, naravno, ne bi značio kraj - nego samo još jednu (možda i kratku) epizodu u oporbi. S druge strane, poraz HDZ-a na izvanrednim izborima značio bi politički kraj za Andreja Plenkovića. Nema sumnje da bi u slučaju HDZ-ova poraza na tim izborima vrlo skoro bili organizirani unutarstranački na kojima Plenković ne bi imao nikakve šanse za pobjedu.
5. Hrvatsko predsjedanje Vijećem Europske unije počinje 1. siječnja 2020.
- Premijer Andrej Plenković predsjedanje Unijom digao je na razinu “svetosti” i nema nikakve dileme da želi učiniti sve kako bi u periodu od 1. siječnja do 30. lipnja 2020. bio predsjednik hrvatske Vlade. A raspisivanje izvanrednih izbora nosi rizik da netko drugi postane premijer u vrijeme hrvatskog predsjedanja. Čak i da se Plenković ne boji poraza, teško da će se odlučiti za opciju preklapanja drugog kruga predsjedničkih izbora s početkom hrvatskog predsjedanja i procesa teških pregovora o sastavljanju nove Vlade. To bi mogao biti totalni politički kaos.