Tijekom punih pedeset godina svakodnevica i Hrvatske i ostalih jugoslavenskih zemalja vrtjela se oko jednog slasnog i zvučnog pridjeva: društveno.
U titovskom socijalizmu - kako mi stari magarci pamtimo - sve je bilo "društveno". Vlasništvo nikad nije bilo državno, uvijek je bilo društveno. Stanovi nisu bili tvornički, nego društveni. Političar nije bio političar, nego društveni radnik. Postojale su društveno-političke organizacije, društveni domovi, društvena sredstva (novci) te - naravno - društveni interes. Sve se u tom kardeljevskom socijalizmu vrtjelo oko te ideje "društvenog", smještene na jednakoj halal-udaljenosti od sovjetske sveprisutne države, ali i od zapadnog kapitalističkog individualizma. "Društveno" kasnog kardeljevskog socijalizma bio je...