Iako koncesiju nad lučicom Vargarola u Puli godišnje uredno plaćaju nešto više od 13 tisuća eura te su vlasnici zemljišta iznad lučice, malo privatno brodogradilište i tvrtka Tehnomont već godinama ne mogu koristiti ono što plaćaju i što imaju u svom vlasništvu. I ne samo to, na njihovom zemljištu, na kojem žele sagraditi novu pravnu zgradu i halu, iz godine u godinu se gomila sve više otpada, grade se ilegalne nadstrešnice i ribarska spremišta. Nekoliko malih sportskih i dva profesionalna ribara lučicu ne žele napustiti ni pod bilo kakvim uvjetima. Smatraju da na to imaju pravo jer tu vez imaju već desetljećima. Zbog toga je početkom prošlog tjedna u lučici izbila prava pobuna ribara kada su djelatnici Tehnomonta htjeli počistiti parcelu u svom vlasništvu, po nalogu Grada Pule. No ribari to nisu dozvolili tvrdeći da ih se tjera. Nastala je prava gungula u koju su bili uključeni i zaštitari koje je angažirao Tehnomont te policija. Odlučeno je da će se s rješavanjem problema pričekati te je zakazan sastanak s pulskim gradonačelnikom Filipom Zoričićem te istarskim županom Borisom Miletićem.
No prema riječima predsjednice Uprave Tehnomonta Gordane Deranje, situacija je zapravo sasvim jasna.
Plaćamo koncesiju
- Ta lučica je sastavni dio našeg koncesijskog područja. Tu koncesiju imamo od 2019. godine i dobili smo je na 20 godina. Kada smo tražili produljenje koncesije, dobili smo još i te čestice u lučici jer se po GUP-u Grada Pule sve do vojnog područja taj dio vodi kao brodograđevna luka. Dakle, ona nije ni ribarska ni sportska. Kada smo dobili koncesiju od Grada Pule, zatekli smo u lučici male barke. Nekada su tu barke imali članovi sportskog ribolovnog društva, no kasnije su tu došla i dva profesionalna ribara, i svi oni ni pod kojim uvjetima ne žele napustiti lučicu - ističe Deranja. Kaže da problem nisu samo male barke koje ovdje imaju ilegalne vezove, nego činjenica da do luke prelaze preko njihovog zemljišta, grade ilegalne objekte te za sobom ostavljaju hrpu otpada, čije zbrinjavanje sada mora rješavati Tehnomont.
- Ribari sada sve dublje i dublje ulaze u naš privatni posjed, gdje odlažu mreže, čitavo je područje neuredno i devastirano, ribari nemaju struju ni vodu, nema sanitarnog čvora - ističe Deranja. Dodaje da se još lani u ovo doba tražio način kako riješiti taj problem. Tada su predstavnici Tehnomonta, ribara i grada bili na zajedničkom sastanku.
- Prošle godine pred 8. ožujka zamolili smo ribare da napuste naše koncesijsko područje jer nemaju nikakva prava biti na njemu. Zamolili su za razgovor kod gradonačelnika da se nađe rješenje za njih. Išli smo na dva sastanka i govorilo se o tome da se za dva profesionalna ribara nađe mjesto u lučici Zonka, a za male barke vez u lučici kraj cementare. Tada sam rekla da u našoj marini Veruda imamo jedan plutajući mol, gdje se mogu vezati male barkice. To je bilo lani u svibnju. I na tome je ostalo. Da bi nam sada prije 15 dana Grad Pula izdao nalog da počistimo svoju privatnu parcelu od smeća koje su donijeli ribari. Na taj nalog nismo imali pravo žalbe i imamo rok od 60 dana to napraviti, inače plaćamo kaznu. No kada smo krenuli s čišćenjem, ribari su napravili živi zid i koridor kako bi nas u tome onemogućili. Nismo htjeli izazivati nikakve sukobe, nego smo napravili jedino što se u tom trenutku dalo napraviti, a to je da smo postavili kontejner pa da oni sami počiste smeće. I sada slijedi sastanak s gradonačelnikom i županom - priča nam Deranja. Dodaje da u cijeloj priči nije problem Tehnomont niti se radi o sukobu između brodogradilišta i ribara. Smatra da problem mora riješiti Grad, na način da ribarima omogući prostor gdje će imati vezove za svoje barke.
Postoji rješenje
- Dakle, njima je ponuđeno rješenje, no oni ga ne prihvaćaju i ostaju gdje jesu. I svaki put kada se problem počinje rješavati, oni pokazuju nasilničko ponašanje. Ne možemo mi njima naći rješenje. Netko se mora brinuti o pomorskom dobru. U ovom slučaju mi ne možemo ući u posjed svoje zemlje. A naša tvrtka zapošljava 150 ljudi, plaćamo sva davanja, od države ne dobivamo jamstva za niti jednu gradnju, ta zemlja je naša jedina garancija kod banaka. Ribari tvrde da imaju pravo biti tu na temelju stečenog prava. Ne postoje stečena prava na pomorskom dobru. Kada bi to postojalo, onda bismo imali i mi na to pravo jer smo i mi ovdje prisutni desetljećima i mi bismo plaćali koncesije. Dakle, za pomorsko dobro se mora plaćati koncesija i moraju se poštovati zakoni ove države - ističe Deranja. Smatra da bi gradonačelnik Zoričić u ovom slučaju trebao biti odlučniji te da ne bi trebao "kupovati mir", tim više što je rješenje ribarima ponuđeno već lani.
A lani je u ožujku održan sastanak predstavnika Hrvatske gospodarske komore - Županijske komore Pula te Obrtničke komore Istra - Udruženja obrtnika Pula, Tehnomonta i predstavnika ribara Radovana Simića i Dragana Marića, kako bi se pronašlo svima zadovoljavajuće rješenje za ribare u lučici Vargarola.
- Tom je prigodom sportskim korisnicima predloženo da se presele na lokaciju sportske luke u blizini cementare. Ova lokacija definirana je GUP-om, pa se očekuje da bi se u narednom razdoblju, u dogovoru s korisnicima, mogao provesti postupak i pravnog reguliranja statusa kroz postupak koncesije. Ribarima je predloženo da se presele na lokaciju buduće luke Zonka. U odnosu na trenutno stanje jedini način za rješavanje tog problema vidimo u donošenju odgovarajućeg akta kojim bi Grad Pula Obrtničkoj komori na privremeno korištenje dao dio katastarske čestice, koju ima u vlasništvu, a koja obuhvaća i postojeći mol. Komora bi nakon toga svojim članovima omogućila korištenje ribarske luke do konačne realizacije, kada će se odlučivati putem koncesije. Županija je naručila izradu studije predizvodljivosti kako bi se razradile moguće faze financiranja iz sredstava resornog ministarstva - poručili su tada iz Grada Pule.
Gradonačelnik Pule Filip Zoričić početkom je tjedna kazao kako cijela priča ide u smjeru dogovora.
- Smatramo da se može sačuvati i industriju i ribarstvo - zaključio je tada Zoričić.