Viviane Reding ljeto provodi, među ostalim, dopisujući se s hrvatskom Vladom. Njezina druga trenutačna preokupacija je razmišljanje o tome što nakon europskih izbora 2014. godine - realizirati ambiciju kako bi postala predsjednica Komisije ili će se zadovoljiti funkcijom predsjednice Europskog parlamenta . Na ovu prvu, hrvatsku temu, koja se vrti oko kontroverznog Lexa Perković, jedan nam domaći politički izvor kaže:
- Znate na koga me podsjetila? Na Carlu Del Ponte. I ona nas je tako svojevremeno proganjala sa svojim zahtjevima. Samo je to sve sad još malo finije, u rukavicama... - kaže ovaj politički veteran, komentirajući novu depešu Viviane Reding u kojoj se traži očitovanje Hrvatske do 23. kolovoza. Hrvatska se vjerojatno neće očitovati i to će otvoriti put u napornu, dramatičnu jesen u kojoj će se nova članica naći na tapetu kao drska i neposlušna.
Poruka s Twittera
- Opet ćemo slušati da smo kao Bugarska i Rumunjska, da ne shvaćamo bit europskog udruživanja i ne poštujemo pravila - kaže izvor Jutarnjeg.
Viviane Reding, aktualna potpredsjednica Europske komisije, koja je u briselskim institucijama od 1999. godine, površinski ima nekih sličnosti s kontroverznom Carlom Del Ponte koja je, kao arhetipska negativka, ušla u kolektivno hrvatsko sjećanje. Sada je Vivane Reding, bivša novinarka i vrlo ambiciozna političarka iz Luksemburga, preuzela na sebe obavezu da ne dopusti novoj članici da se vrpolji u pravosudnim obavezama. To ima veze s principima - uvjeravaju nas briselski izvori, jednom nogom u moru, glavom na suhome, da mogu telefonirati.
Počelo je prije nego li je Hrvatska ušla u EU, prije nulte točke 1. srpnja. Svi su navijali za veseli ulazak Hrvatske u Uniju, a potpredsjednica Europske komisije za pravosuđe i ljudska prava slala je iz Bruxellesa pisma ministru Orsatu Miljeniću, tražeći da se riješi slučaj Perković. Naši su nešto nemušto odgovarali - ili uopće nisu odgovarali, a to je potpredsjednicu Reding jako naljutilo. Prije odlaska u Zagreb, napisala je na Twitteru: “Danas, kada Hrvatska postaje članica Europske unije, od nje očekujemo da ponaša u skladu s europskim normama i standardima”. Svi su znali na što je mislila.
Pacta sunt servanda
Došla je na zabavu u Zagreb, i tamo nakratko uhvatila premijera Zorana Milanovića. Sutradan, prvog europskog jutra, kazala nam je ovo: “Rekla sam mu da mu to nije najpametniji potez i da je Hrvatska pogriješila. Hrvatska je preuzela na sebe, dala je riječ, ulazeći u našu obitelj, da će ispunjavati sve obaveze i primjenjivati sva pravila. Očekujemo da riješite taj problem jer ako ne, onda ćemo to smatrati vrlo ozbiljnim nedostatkom u primjeni važne EU legislative. Značilo bi to da ne poštujete članak 39. pristupnog ugovora. Dakle, zaista sam bila tužna da o tome moram razgovarati na dan proslave s vašim premijerom, ali on mi je prišao i rekao mi je da je vidio moje pismo. Razgovarali smo o tome, nismo se složili, ali sam mu rekla - Pacta sunt servanda - Ugovori obvezuju. Znali ste, potpisali ste to i sada se morate ponašati onako kako se treba ponašati kada nešto potpišete - odlučno je kazala.
Sjedili smo u Esplanadi na doručku i, mada te noći nije previše spavala, bila je savršeno koncentrirana na razgovor. Tu i tamo, jer za razliku od nažalost sve većeg broja političara nije tražila unaprijed ni teme a kamoli pitanja razgovora, njezin bi joj savjetnik dodao vrlo diskretno papirić na kojemu je nešto bilo napisano, ali misli su joj iz glave tekle prirodno, nenaučeno.
Koliko god da je bila odlučna, ništa nije pomoglo jer se u Zagrebu po pitanju europskog uhidbenog naloga i njegovog nesklada s tzv. Lex Perkovićem ništa u narednim tjednima nije promijenilo. Pa je potpredsjednica Reding ponovno pisala - i vjerojatno joj ponovno nitko neće odgovoriti.
Za razliku od Carle Del Ponte koja nije političarka, Viviane Reding vrlo je spretna navigatorica u političkim vodama i zna kako se treba postaviti. Zaštitnica ljudskih prava u Komisiji prijetila je francuskom državnom vrhu tužbom pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu zbog slučajeva deportacije i preseljenja Roma iz Francuske u Bugarsku i Rumunjsku, usporedivši to s povijesnom sramotom načina na koji se vichyijevska Francuska ponašala prema Židovima u Drugom svjetskom ratu.
Prijateljstvo s HDZ-om
Konzervativka - članica je luksemburške kršćansko-socijalne narodne stranke, bila je u dobrim odnosima s hrvatskim državnim vrhom iz prve posttuđmanovske HDZ-ove vlade 2003. godine koju je vodio Ivo Sanader. To što su se svi tadašnji Sanaderovi prijatelji pojavljivali u njegovim televizijskim spotovima u narednim kampanjama nije ju omelo da se, kao i svi ostali, prikloni Jadranki Kosor - s kojom je izgradila stvarno dobar odnos - mada je nekada omaškom, svjedočila sam tome, nazove Jasna. Kosoricu je nahvalila i prilikom svog posljednjeg posjeta Zagrebu, rekla je da je bivša premijerka hrabra žena koja se za dobrobit budućnosti svoje zemlje nije ustručavala donijeti neke teške odluke.
Scenarij za probleme
Ova “girl power” pohvala na račun konzervativne političarke-kolegice iz Hrvatske iskorištena je da bi se pokazalo koliko njezin nasljednik na Markovom trgu isto to nije spreman napraviti. Između potpredsjednice Komisije i hrvatskog premijera nema nekih pozitivnih osjećaja, mada su oboje dovoljno dugo u političkom poslu da bi to javno pokazivali.
Uostalom, ako se ambicije 62-godišnje Viviane Reding ostvare, vlasti u Zagrebu bi mogle imati puno više problema s njom. Jedna je varijanta da želi postati predsjednica Europske komisije. Tu objektivno ima dvije velike prepreke - prva je ta što je iz Luksemburga, a kneževina je već nedavno dala jednog predsjednika Komisije, ne previše upamćenog Jacquesa Santera. Druga prepreka je još i veća jer se nalazi u osobi Martina Schulza, njemačkog socialdemokrata koji je trenutni predsjednik Europskog parlamenta i koji je spreman za mjesto predsjednika Komisije. Dosad se Nijemci nisu gurali na takva mjesta, baš da se ne bi govorilo o “njemačkoj Europi” - ali s obzirom na krizu, s obzirom na to je da Njemačka zaista jedini europski motor razvoja - koliko god suodgovorni bili za ono što se u Europskoj uniji događa - Schulz je prihvatljiv svima. On je robustan, socijalno je osviješten, hoće tu novu Europu koja bi trebala biti pravednija i načelno bi mogao biti jedan od onih koji bi Europsku uniju mogli ponovno vratiti i približiti običnim ljudima kao veliki i važan projekt. Uz Schulza, Viviane Reding nema šanse.
Ali, članica alumni društva ugledne Sorbonne, dugogogodišnja predsjednica Sindikata novinara Luksemburga i rastavljena majka troje djece, ona bi mogla preuzeti mjesto predsjednice Europskog parlamenta. Tu je konkurencija znatno manja jer je mjesto još uvijek manje popularno od Komisije. A nakon što je toliko vremena provela baš na izvršnim mjestima u Bruxellesu, napredujući od povjerenice za obrazovanje u Prodijevoj komisiji pa do dva mandata kod Barossa, Viviane Reding htjela bi biti na samom vrhu, ne u drugom redu. Konačno, pitanje je i nacionalne situacije u rodnom joj Luksemburgu. Tamo je vlada Jeana Claudea Junckera, donedavno najdugovječnijeg premijera u bilo kojoj demokratskoj zemlji svijeta, pala zbog obavještajnog skandala i izbori bi trebali biti u listopadu.
Poruke iz domovine
Još ni sam Juncker ne zna hoće li tražiti peti mandat. Juncker, koji je uspješno držao stranačku kolegicu Viviane Reding izvan luksemburške domaće politike, sigurno ne bi baš za nju glasao da ga naslijedi na mjestu premijera, koliko god da ne bi imao ništa protiv malo jačeg razvoja svoje europske karijere.
Ipak, u Luksemburgu je stvoren javni dojam da je Viviane Reding gnjavatorica i time joj je na osobnoj razini razbijena veća mogućnost osvajanja vlasti. I Der Spiegel je iskoristio isti izraz - gnjavatorica - opisujući potpresjednicu Europske komisije. Sasvim sigurno je da dosta ministara u hrvatskoj Vladi, uključujući i samog hrvatskog premijera, o njoj misli potpuno isto...