Moglo bi se reći - bivši su se pobrinuli za sadašnje, pa nema frke s razbijanjem glave gdje će visoki hrvatski dužnosnici na godišnji odmor. Zoran Milanović u Bakarićevu vilu na Hvaru, a Plenković u Rankovićevu u Rijeci. Riječju, jedan na jug, drugi na sjever Jadrana, a ako Bog da i na pristojnoj udaljenosti stajat će jedan od drugoga i u Kninu i na sinjskoj Alci, odnosno na dva događanja koje su im u ‘opisu radnog mjesta‘.
Uostalom, ne bi to bio neki godišnji da baš moraš gledati u oči nekom s kim uopće ne razgovaraš ni u Zagrebu. U svakom slučaju, dvojica čelnih ljudi hrvatske politike nastavljaju ‘običaje‘ ljetovanja u rezidencijama koje su kao takve nastale ili su pak odabrane još u bivšoj državi jer bolje da umre selo nego običaji. U dva-tri tjedna napunit će ‘solare‘ za dugi i teški dvoboj koji ne može izostati između dva zagrebačka brega.
Navikao na Hvar kroz te puste dužnosničke godine, predsjednik Milanović uputio se i ovo ljeto u vilu Kovač ili u narodu poznatiju kao vila Bakarić. Naime, ta je vila na Hvaru i izgrađena šezdesetih godina za Vladimira Bakarića, tadašnjeg Titova miljenika i predsjednika Sabora Narodne republike Hrvatske.
Prema ‘legendi‘, vrt je pun ljekovitog raslinja, a kako je Bakarić bio osjetljiva zdravlja, što je razvidno i iz njegova nadimka ‘Svileni‘, ta je hvarska idila bila melem za njegova pluća. Neki će reći da ta 364 četvorna metra vile nisu neki bogzna kakav luksuz čak i nakon što je negdašnji ministar državne imovine Mario Banožić dao preurediti rezidenciju. Dapače, dobio je ubrzo Milanovićevu jezikovu juhu jer, po predsjedniku, osim skupog uređaja za kavu i dekoracije s više kiča nego ukusa ništa se u toj vili nije promijenilo još od Bakarića, premda su kune spiskane.
Inače, u prizemlju vile velika je dnevna soba, a na katu spavaće sobe i terasa s pogledom. Čini se da ‘pogled i mir‘ koji pruža ova rezidencija, odnosno izoliranost od znatiželjnog puka, za Milanovića nema bolje. Dapače, poželi li predsjednik na neku skrovitu plažu, pred nosom mu stane brodica za Paklene otoke.
Kažu da u tim rezidencijalnim boravcima dužnosnika uvijek najviše košta gliser, točnije gorivo za putovanja ‘amo-tamo‘. U blizini vile je i boćalište, pa ako se Milanović baš poželi društva i sporta, može i to. Domaći znaju da je stigao predsjednik kad vide svitu osiguranja jer u vili tijekom godine radi samo domar. Ovogodišnji najpoznatiji Milanovićev gost, zasad, bio je Milorad Dodik. Reklo bi se, kriteriji su popustili ili traje kronični nedostatak sugovornika!
U pamćenju je Hvarana i njegov odmor od prije desetak godina kad je bio premijer. Kažu da su se tada u većem broju na otoku pojavili i inspektori koji su se razmiljeli Hvarom i provjeravali ugostiteljske objekte. Utišali su učinkovito zvučnike onih u blizini vile. Još uvijek se ne zna tko je to htio da tadašnjeg premijera ne budi glazba iz noćnih okupljališta već ‘cvrčak na čvoru crne smrče‘. Kažu - nije se ponovilo!
Hvar je bio i omiljeno ljetovalište njegova prethodnika Stipe Mesića. No, bivši je predsjednik osamu povremeno mijenjao ritualom gradskih šetnji i ispijanjem kave u lokalnim kafićima. Reklo bi se, zaljubio se u tu hvarsku idilu ali, na njegovu žalost, treći mandat nije bio moguć, pa je i ljetovanje na Hvaru, u vili Kovač, postalo bivše, a s tim se poprilično teško, kažu, pomirio.
Premijer Andrej Plenković pak radije bira sjever Jadrana, točnije vilu Costabellu na riječkom Biviju, omiljenom obitavalištu Aleksandra Rankovića, šefa špijuna bivše države, pa se zato nerijetko naziva i Rankovićeva vila. Bila je danima u središtu interesa javnosti kad je kratkotrajni premijer Tihomir Orešković odlučio imati na godišnjem kompletni pansion i namjeravao dnevni catering naplatiti od poreznih obveznika. Na kraju je priča završila tako da je račune od oko 18.000 kuna Orešković sam podmirio, premda se govorilo o čak 100.000 kuna troška.
I Plenković tu vilu, sagrađenu 1924., rado koristi za odmor s obitelji. Radi se o kompleksu od čak 5600 četvornih metara. Sama vila ima 288 kvadrata, a dodatni objekt ima još oko 80. Prema najavama, premijer će iz Rijeke na obljetnicu Oluje i na sinjsku Alku, a dotad će uživati u obiteljskom okruženju. Istina, povremeno će se odmor prekidati telefonskim sjednicama Vlad, poput one jučer održane zbog povećanja cijena goriva. Lokalci kažu da tijekom odmora Plenkovića viđaju na kavama u Opatiji, pa i na tržnici, premda još nismo saznali zna li ispeći jaje.
Uz Costabellu se inače vezuje i jedna urbana legenda, ali i njezino drugo ime - vila Capone. Naime, tvrdi se da je u vili prije Drugog svjetskog rata boravio Al Capone s majkom, koje je navodno bila Riječanka!? No, dokaza za to nema.
I dok se dvojica državnih ‘prvaka‘ odmaraju, neki će ipak dežurati. Tomo Medved već se u tome izvještio a pomagat će mu neko vrijeme i Mario Banožić. Predsjednik Sabora, Gordan Jandroković, odmarat će se na Krku, a ministar Ivan Malenica, nakon što je ugasio štrajk sudskih djelatnika, kod kuće u Šibeniku. Za Gorana Grlića Radmana najbolji je odmor u Baškoj Vodi, a Vili Beroš će na Hvar u Jelsu. Možda mu se posreći, pa sretne Ninu Badrić. Da je kod kuće najbolje potvrđuje i ministar Oleg Butković, koji odmara u Novom Vinodolskom.
Dobro je rekao Zoran Milanović kad je prije desetak godina sjedio u premijerskoj fotelji - ljudi koji ne odmaraju ne mogu biti korisni! Istina, zvuči to nekako nedorečeno, jer sadašnji predsjednik nije dao recept gdje i kako se može odmarati većina Hrvata uništenih inflacijom i visokim cijenama. Naime, dok su političari nastavili s običajima bivših lidera, običnim smrtnicima to je nemoguće.
Njihova su ‘odmarališta radnih organizacija‘ odavno prekrili bogatunski hoteli kao da nikad nisu ni postojali. Naime, bivši vlastodršci silno su se trudili biti ‘bliski narodu‘, pa su osmislili odmarališta u kojima se ljetovalo za budzašto da se sakriju njihove rezidencije. Također, omogućili su tadašnjim, važnim partijskim drugovima, općinska zemljišta za vikendice diljem obale u kojima danas ljetuju njihovi potomci. Sve samo da se na prvu ne prepozna tko je ‘funkcionar‘, a tko raja.
A onda je stigao Facebook, Instagram... i opako uništio bajke da smo svi korisni. Naime, ne mogu svi odmarati, premda nije da ne bi htjeli, a onda je, čini se, upitna i njihova korisnost!