Rano prijepodne u inače mirnom Studentskom gradu, zagrebačkom naselju na krajnjem istoku, poremetila je jurnjava policijskih kola, Hitne pomoći i kombija te kamiona.
Gospođa Ozana Rogulja, žena s devet dijagnoza i sinom Dinom (19) koje ima posebne potrebe te mu je dijagnosticiran ADHD nazvala nas je u smrtnom strahu.
- Deložiraju nas, odnose nam stvari, ne znam gdje ćemo - kazala nam je panično.
Stigli smo, a gospođa Ozana već je bila pod liječničkom skrbi. Ordiniran joj je sedativ. Radnici tvrtke koju je angažirao Grad Zagreb iznosili su namještaj te zapečatili stan u kojem Ozana sa sinom živi već devetnaest godina.
Iza nje je teška obiteljska priča, bivši suprug u više je navrata prijavljivan zbog obiteljskog nasilja, kako prema njoj, tako i prema djetetu. Živjeli su samo zgradu dalje kada im se javio susjed, korisnik stanarskog prava stana u vlasništvu Grada Zagreba. Ponudio im je, kaže Ozana, da usele jer on ide.
- Prihvatila sam. Redovno sam plaćala sve prema državi, sve režije, nikada nije bilo problema. No, činjenica je da smo bespravno uselili. Ali, što da radimo? Gdje smo trebali otići!? - pita nas.
Nije joj nimalo sporno da su u stan uselili bespravno. Kaže da je dosad u namještaj i održavanje stana uložila najmanje pedeset tisuća kuna. U Gradu Zagrebu tvrde suprotno.
- Osim što je bespravno tu 19 godina, samo dug prema Zagrebačkom Holdingu je oko pedeset tisuća kuna. Deložacija je u više navrata najavljivana. Gospođi je preko nadležnog Centra za socijalnu skrb ponuđen smještaj u Kosnici, kao i sinu. Iako se uistinu radi o osobi s posebnim potrebama, njegovo stanje nije takvo da bi trebao u posebnu instituciju. Štoviše, majka i on izjavili su da je radno sposoban - doznali smo neslužbeno iz ureda zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića.
Dino će idućih nekoliko dana prespavati kod kuma u centru grada, majka Ozana kod dugogodišnjeg prijatelja u naselju. Što će dalje?
- Ne znam. Možda da obijem vrata i opet uđem u unutra - kaže u očaju, ali i pod medikamentima. Kazujemo joj da bi to, radi povrede pečata, predstavljalo kazneno djelo i nije pametna zamisao, a ona umorno pogleda u nebo pa kaže: ‘Ok, a koja je vaša ideja?‘
Sjede na klupici ispred zgrade. Pomoći nema niotkuda. Policija je odradila svoje, hitna dala injekciju, građevinari iznijeli stvari i zapečatili stan. Što dalje?
- Sin i ja nekoliko dana možemo biti u privremenom smještaju. Ali, to definitivno nije rješenje. Nemamo niti jednu nekretninu u vlasništvu. Godinama je trajala ostavinska rasprava iza pokojne majke, ali to je loše završilo. Mi doslovce nemamo gdje. U Kosnicu ne želimo, pogotovo s djetetom s posebnim potrebna. Ja bih radila, cijeli život radim, bila sam neko vrijeme kuharica u Ministarstvu financija, nijedan mi posao nije težak, ali zbog dijagnoza trenutno nisam radno sposobna...- očajna je gospođa Rogulja.
Na potezu su Centar za socijalnu skrb i Ministarstvo, jer problem ove obitelji neće se riješiti sam od sebe.
