Sedamnaest godina, kad je u pitanju svijet suvremenih ekonomskih promjena, prošlo je kao treptaj oka. A nakon što smo trepnuli, mnogo toga ostalo je isto i, začudno, više ništa nije bilo isto. Na internacionalnoj razini ostali smo nekonkurentni, ali na neki nov način.
Objektivno, 1998. godine u Hrvatskoj se poslovalo teže nego danas, ali očekivanja i ambicije bili su veći, nekako zdraviji. Bili smo optimističniji. I ključno: ono što smo željeli tada, danas percipiramo kao problem. Tu 1998. godinu, kada je osnovan Jutarnji list, obilježila je bankarska kriza, odnosno pokretanje stečaja u osam banaka. Danas su banke stabilne, a mnogima je trn u oku što su i tijekom krize ostale koliko-toliko profitabilne. Te 1998. godine osnovana je tvrtka Autocesta Rijeka - Zagreb koja je uzela prve kredite, a redovi političara su nam objašnjavali kako će nam ulaganje u autoceste donijeti gospodarski rast. Posljedice: Sustav cestogradnje pred dužničkim je kolapsom, a budućnost cesta jedan je od ključnih nacionalnih prijepora.
Nešto smo ipak naučili: Uspjesi u gospodarstvu u posljednjih 17 godina najčešće su bili pojedinačni i privatni, dok su zablude kolektivnog i javnog pretežito završavale onako kako to inače biva s demagogijama: s neuspjehom.
