Dok Zagreb bilježi rekorde zaraženih koronavirusom, a Nacionalni stožer raspravlja o novim mjerama, znakovito se provukla rečenica koja kaže da "gradonačelnik Milan Bandić nije oduševljen mjerama koje predlažu epidemiolozi". Bandiću se nisu dopale ideje da se u Zagrebu maske obavezno nose u svim zatvorenim, ali i na otvorenim prostorima, da se ograniči rad ugostiteljskih objekata do 24 sata, ograniči privatna okupljanja, kao i ona u zatvorenim prostorima, a da organizatori javnih okupljanja budu odgovorni za provođenje epidemioloških mjera. Iz konferencije za novinare Nacionalnog stožera održane u ponedjeljak zaključilo bi se kako je zagrebački stožer prije slušao gradonačelnika nego epidemiologe.
Ministri Davor Božinović, Vili Beroš i ravnatelj HZJZ Krunoslav Capak izvijestili su da je obavezno samo nošenje maski u zatvorenim prostorima tamo gdje se ne može osigurati udaljenost veća od dva metra, te objavili pravila i obaveze organizatora javnih okupljanja. Ostalo prepuštaju regionalnim stožerima. No, dok su na prijedlog Krapinsko-zagorskog stožera, na čijem je području također povećan broj zaraženih, uvedene dodatne mjere koje bi trebale spriječiti zarazu, iz Zagrebačkog stožera nije stiglo ništa. Dapače, u Nacionalnom stožeru nam kažu kako je Zagrebački stožer jedini od kojega nisu stigli nikakvi prijedlozi mjera kojima bi se suzbilo širenje virusa.
Razmišljanja Zvonimira Šostara, ravnatelja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo "Andrija Štampar", koji bi maske uveo i na otvorenome, i kažnjavao kršenje mjera, ostala su samo razmišljanja čovjeka zabrinutog zbog posljedica galopiranja epidemije u glavnome gradu. Bandićeve misli i brige očigledno su usmjerene u drugome pravcu. Gradonačelnik još pamti bijes Zagrepčana zbog debakla svih gradskih službi pri uklanjanju posljedica potresa, a onda još jedan val nezadovoljstva nakon poplava. Kad bi uveo restrikcije zbog covida-19, zamjerio bi se mnogim Zagrepčanima, a to ne želi.
Reklo bi se da Bandić već gleda u proljeće 2021. godine, kada će se održavati lokalni izbori, a on ponovo kandidirati za gradonačelnika. No, problem koronavirusa u Zagrebu nije samo u brojci koja čini gotovo polovinu svih zaraženih u Hrvatskoj, već u tome što nema žarišta, nego je virus u populaciji i nekontrolirano se širi. A posljedice njegova razbuktavanja u Zagrebu neće, kao što je to bilo u slučaju potresa, osjećati samo Zagrepčani, nego će se odraziti na cijelu zemlju. Zdravstveni sustav je ionako prenapregnut, epidemiolozi padaju s nogu, a zbog koronavirusa trpe svi ostali bolesnici, posebno onkološki.
Obimniji prodor virusa u zagrebačke bolnice lako bi za posljedicu mogao imati obustavljanje zdrastvenih usluga za pacijente iz cijele Hrvatske, posebno u slučaju onih specijaliziranih koje se pružaju samo u Zagrebu. No, ako se to dogodi, brojke koje su Bandiću relevantne nisu na strani onih koji će trpjeti posljedice, nego mladih koji žele i dalje izlaziti, uživati u provodima do ranih sati, okupljati se ispred HNK i na Gornjem gradu, potom onih malo manje mladih koji žele slobodno vrijeme provoditi u kafićima i klubovima, te svih onih kojima je mrsko svaki put kada uđu u gradski prijevoz navlačiti masku preko nosa. Bandića znamo dovoljno dugo i dovoljno dobro da možemo očekivati ispunjavanje populističkih očekivanja većine, a drugima prebaciti brigu za dugoročne javne interese.
Da ovakva logika ima rezona, Bandiću se najbolje pokazalo na slučaju Dječje bolnice Srebrnjak. Čim je ekipi iz ove bolnice EU odobrio projekt vrijedan 432 milijuna kuna za stvaranje Dječjeg centra za translacijsku medicinu, što je trebao biti najveći infrastrukturni projekt iz znanosti i zdravstva, po Bandićevu nalogu razjureni su svi ljudi koji su deset godina radili na projektu, a njemu lojalni ljudi stavili su šapu na bolnicu i projekt. Bolnica u koju su dolazila djeca iz cijele Hrvatske jer su samo tu mogla dobiti adekvatnu pomoć za alergije i respiratorne probleme, danas zjapi poluprazna.
No, Bandić ne haje za to jer zna da je u Zagrebu za tu bolnicu zainteresirana šaka ljudi koja je na izborima potpuno beznačajna. Ako zbog korone dođe do kolapsa bolničkog sustava, Bandić zna da to neće biti njegov problem, već problem ministra zdravstva Vilija Beroša. Dogodi li se širi prodor virusa u obrazovni sustav i dođe li do zatvaranja škola, to će pored posljedica za samu djecu i njihove roditelje imati refleksiju i na gospodarstvo koje će također trpjeti jer će dobar dio radnika biti prisiljen ostati kod kuće.
Prema Bandićevoj računici, ni to neće biti njegov problem, nego će odgovornost biti na Vladi. I vjerojatno je u pravu. Ako se masovnije počnu zatvarati škole, svi ćemo pogledati u ministra obrazovanja Radovana Fuchsa, a za gospodarske probleme u premijera Andreja Plenkovića. Gradonačelnik je odlučio biti good guy i pustiti ljude da se zabavljaju, druže i grupiraju do mile volje. Svjestan je da će za to stići ceh, ali vjeruje da neće njemu.