ZAGREB - Lijeva šaka u longeti, slomljeni prst, podljevi, natučeno rebro. S profesorom Tončijem Kursarom razgovaramo u njegovu kabinetu na Fakultetu političkih znanosti. Djeluje umorno. Vjeruje, ipak, da se istraga o napadačima konačno bliži kraju.
- Nakon više od godinu dana pritisaka i napada osjećam olakšanje. Napadi su se ponavljali, a policija se ne bi time ozbiljno bavila. Iako još nije potvrđeno da su dva osumnjičenika kriva i za dva najteža napada, mislim da je to dio iste priče.
Zapanjujuća je izjava supruge Tonija Radića osumnjičenog da je organizirao napade na vas ljut što mu kći ni nakon 20 puta nije uspjela položiti vaš predmet. Ustvrdila je da bi se vi trebali zapitati zašto imate problema s napadima.
- To je užasavajuće. Ne mogu ulaziti u moral pojedinca koji takvo nešto izjavljuje. Prema svakom studentu imam jednak odnos, pa i prema toj studentici. Ona je to rekla i policiji.
Fakultetsko vijeće osudilo je nasilje kao način dolaženja do ocjena.
- Izjava je krik da se stane na kraj takvim rabotama. Nadam se da će policija poduzeti sve da se ovo riješi jer u suprotnom rad svih institucija dolazi u pitanje. Najgore je ako nasilje nabuja. Tada se građani mogu zapitati što preostaje.
Pretučeni ste i za mandata bivšeg ministra Primorca i sada, za vrijeme Fuchsa, ali ni jedan ni drugi nisu rekli riječ protiv toga. Tiho je bilo i Sveučilište.
- Ne znam kako da to tumačim. Pretpostavljam da su u ‘pretprazničnom raspoloženju’. Možda su zakazale službe koje prate što se zbiva u javnosti pa ministar nije dobio pravu informaciju. Vjerojatno još razmišljaju treba li uopće nešto učiniti. No, Sveučilište se ipak oglasilo za jedan napad.
Studenti FPZ-a u svojem proglasu tvrde da vas je policija nagovarala da snizite kriterije kako više ne bi dobivali batine. Je li istina da ste to čuli od organa reda koji su dužni štititi sigurnost građana?
- Policija je polazila od pretpostavke da sam strog profesor, da je uvjerenje u narodu kako to nije dobro. Upozoravali su me da se moj problem može riješti ako se stvari srede same od sebe, a to će reći - da ne budem previše rigorozan, tako da se ti problemi onda neće ni javljati. Da se i ja malo prilagodim novonastalim okolnostima koje stvaraju probleme meni, zajednici i policiji, da malo razmislim o tome. Čini mi se da im je sve sličilo na bizarnu situaciju, koju oni, eto, moraju rješavati.
Policija vas je dovozila i odvozila s Fakulteta.
- To je bio svojevrstan ‘policijski prijevoz’ nakon napada u lipnju, za vrijeme ispitnih rokova. Policijska postaja Kruge zatražila je širu zaštitu, ali im iz MUP-a nikada nisu odgovorili pa su to sami organizirali.
Vraćate se na posao?
- Ne znam točno kad. Ovisi o zdravlju.
Hoćete li imati iste kriterije na ispitima? Istu (ne)prolaznost studenata?
- Na mom predmetu, Uvod u političku znanost, nema opsadnih situacija. Sve se odvija manje-više uredno. Od te (ne)prolaznosti nitko nikada nije pravio bauk. Stotine studenata je prošlo. Ne znam što bih trebao mijenjati. Na katedri ima i drugih ljudi koji su jednako odgovorni. Nema posebnih razloga za promjene. Da citiram Maxa Webera: Ja ne mogu drukčije.
Jeste li razočarani manjkom solidarnosti sveučilišne zajednice? Osim ljudi s vašeg fakulteta, ostali glasovi su bili tihi.
- Više sam razočaran ‘solidarnošću’ mojih susjeda. Nisu pozvali policiju, a pred vratima im se odvijala drama. Kasnije su policiji rekli da su se bojali.