U nastavku donosimo:
- paralelu između slučajeva Poljuda i Maksimira kroz raspisane natječaje i odluke koje su usmjerile gradnju
- svjedočanstva i stavove sugovornika: arhitekt Grujo Golijanin (arhitektura) i iskustva obitelji Nane Piteše
- dokumente i novinske zapise iz arhive obitelji Piteša koji rekonstruiraju zaboravljeni skandal
- kronologiju preokreta od prvonagrađenog rješenja Ivana Piteše do izvedbe po ideji Borisa Magaša
- ključne prijepore između struke, politike i javnosti oko stadiona Maksimir i nasljeđa Poljuda
Godina je 1975. Raspisan je arhitektonski natječaj za izgradnju nogometnog stadiona u Splitu, u njemu sudjeluje 19 arhitektonskih kuća, pobjeđuje rad mladog arhitekta Ivana Piteše, ali natječaj se poništava, raspisuje se novi i na njemu pobjeđuje arhitekt Boris Magaš, prema čijem se rješenju i gradi danas slavni Poljud.
Godina je 2026. Raspisan je arhitektonski natječaj za izgradnju nogometnog stadiona u Zagrebu, u njemu sudjeluje 88 arhitektonskih studija iz 20 zemalja, pobjeđuje rad mladih talijanskih arhitekata Tommasa Fantinija i Alberta Rossija iz milanskog ureda VG13 Architects, javnost je izrazito nezadovoljna, reakcije su burne i sve je izglednije da se pobjednički projekt neće i realizirati.
Natječaji za izgradnju Maksimira i Poljuda, sve je izglednije, s razmakom ć...
