Hrvatske vlasti, kako neslužbeno doznaje Jutarnji list, pomno istražuju slučaj posvajanja djece iz DR Konga zbog čega su u zatvoru u Zambiji završila četiri para iz Hrvatske, a osnovana je i radna skupina u kojoj su predstavnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Sigurnosno-obavještajne agencije i resornih ministarstava koja održava sastanke oko ovog slučaja.
Ministar unutarnjih poslova i potpredsjednik Vlade Davor Božinović potvrdio je jučer da posvojena djeca iz DR Konga imaju sve potrebne hrvatske papire. Upisana su u matične knjige, imaju hrvatske OIB-e, domovnice i putovnice. Sve hrvatske dokumente dobili su na temelju sudskih rješenja. Naime, hrvatski sud donio je rješenje o posvajanju na temelju odluke o posvajanju suda iz DR Konga, a onda su uz tu dokumentaciju djeca dobila sve potrebne osobne dokumente: preko Porezne uprave osobni identifikacijski broj, matični ured ih je upisao u maticu rođenih prema mjestu prebivališta roditelja-posvojitelja, a onda je Ministarstvo unutarnjih poslova izdalo domovnice i putovnice.
Ministarstvo obitelji i socijalne skrbi poručilo je kako niti jedan od četiri para nije preko njih odradio posvojenje, odnosno da nisu podnijeli zahtjev. Samo su dva od četiri para upisana u službeni Registar potencijalnih posvojitelja.
Od stupanja na snagu Konvencije o zaštiti djece, potencijalni posvojitelji koji žele posvojiti dijete iz druge države potpisnice ne obraćaju se izravno odnosno samostalno nadležnim tijelima druge države. Prema našim informacijama, posvojitelji su rješenje o posvojenju dobili na sudu u Kongu.
Potencijalni posvojitelji koji žele posvojiti dijete iz druge države potpisnice Konvencije, nakon dovršenog postupka pred nadležnim centrom za socijalnu skrb radi utvrđivanja njihove podobnosti za posvojenje djeteta, podnose zahtjev za posvojenje Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Zahtjevu, koji se podnosi Ministarstvu, potencijalni posvojitelji moraju priložiti stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb da su podobni i prikladni za posvojenje djeteta, ne starije od godinu dana.
Postupak je drugačiji za države koje nisu potpisnice Konvencije.
Nakon dovršenog postupka pred nadležnim centrom za socijalnu skrb, samostalno se zahtjevom za posvojenje djeteta obraćaju nadležnim tijelima za posvojenje djece države iz koje žele posvojiti dijete. U međudržavnom postupku posvojenja djeteta moraju biti ispunjene pretpostavke za posvojenje sukladno zakonodavstvu države podrijetla djeteta i sukladno zakonodavstvu države potencijalnih posvojitelja. Po okončanju postupka međudržavnog posvojenja djeteta posvojitelji moraju u Hrvatskoj zatražiti priznanje strane sudske odluke o posvojenju od nadležnog suda Hrvatske kako bi odluka o posvojenju imala pravne učinke u Hrvatskoj.
Demokratska Republika Kongo nije potpisnica Konvencije i, kako nam pojašnjavaju stručnjaci iz resornog ministarstva, posvojitelji ni nisu morali tražiti zahtjev, nego se sve odrađuje prema zakonima DR Konga.
Stoga nije jasan članak 186. Obiteljskog zakona koji ipak kaže da "ako su posvojitelj ili dijete strani državljani, posvojenje se može zasnovati samo uz prethodno odobrenje ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi".
Hrvatski sud donio je rješenje o posvojenju na temelju rješenja suda iz DR Konga. Sugovornici upoznati s postupcima međudržavnih posvojenja rekli su nam da ni inače nisu podnošeni zahtjevi Ministarstvu, pa ni ova četiri para nisu bili iznimka.
Razgovarali smo s Hrvaticom koja je posvojila dvoje djece u DR Kongu prije šest godina, ni ona, tvrdi, nije podnosila nikakav zahtjev Ministarstvu, ali je prije posvojenja prošla sve stepenice potrebne za upis u registar potencijalnih posvojitelja, a djeca su kao i ova djeca četiri uhićena para, prije dolaska u Hrvatsku imala sve hrvatske dokumente.
Ona je prvo otišla u resorno ministarstvo na razgovor jer joj je bilo logično pitati naše vlasti kako posvojiti djecu iz DR Konga te joj u tome pomoći. Međutim, tamo su joj rekli da međudržavna posvojenja nemaju nikakve veze s Hrvatskom nego da se dijete posvaja po zakonu zemlje iz koje ono dolazi te da se postupak ne mora ni prijaviti u Hrvatskoj.
Prije samog posvojenja prošla je postupak pred nadležnim centrom za socijalnu skrb radi utvrđivanja podobnosti za posvojenje djeteta i upisala se u registar potencijalnih posvojitelja. To ju je tražio odvjetnik u DR Kongu koji je rješavao slučaj. Iako, kaže, zna neke ljude koji su posvajali poslije nje i nisu bili upisani u registar, a očito su mogli posvojiti jer u DR Kongu to nisu ni tražili. Po svemu sudeći, pitanje međudržavnog posvojenja, posebice iz DR Konga, siva je zona koja u Hrvatskoj nije do kraja regulirana.
- Kada su djeca došla kod mene, išla sam u Centar za socijalnu skrb da ih pitam hoće li biti neki nadzor nad djecom, gdje su mi rekli da u trenutku posvajanja oni više nemaju ništa s tim – kaže naša sugovornica.
Cijeli postupak, kaže, otkad se odlučila na posvojenje do trenutka posvojenja trajao je tek devet mjeseci. Djeca su posvojena iz jednog sirotišta u DR Kongu, kao i većina ostale djece koja su došla u Hrvatsku, a cijeli sudski postupak je trajao tek 2,5 mjeseca. Mjesec se dana čekala pravomoćna presuda. Nakon te presude kongoanski odvjetnik poslao joj je rješenje o posvojenju s kojim je onda išla na Općinski sud za priznavanje inozemne sudske presude. U roku od dva dana presuda se priznala i onda je mogla s tim rješenjem ići dalje rješavati papire. Isti je dan djecu upisala u matične knjige, a isti su dan dobila domovnice i putovnice s kojima su onda putovala iz DR Konga u Hrvatsku.
Četiri hrvatska para nalaze se u zatvoru u zambijskom gradu Ndoli pri čemu su muškarci odvojeni od žena. Neslužbeno doznajemo da ih je u ponedjeljak u zatvoru posjetio jedan hrvatski državljanin koji već desetljećima živi u Africi. Neki Hrvati iz Južnoafričke Republike sada im pokušavaju organizirati pomoć u hrani i lijekovima. Kako hrvatsko veleposlanstvo u Pretoriji nerezidentno pokriva i Zambiju, ono je angažirano u ovom slučaju. Stoga su veleposlanik Ante Cicvarić i njegovi suradnici boravili u Zambiji.